NA DANAŠNJI DAN

Vjesnikov kviz 248, 19.08.1981.

Ovo je poštanska marka koju je za mene izradio (kao rođendanski poklon i poklon za 35 godina enigmatike) kolega Danko Kujundžić. Hvala mu! (VIDI OVDE)
Na današnji dan objavljen je moj prvi enigmatski prilog. O tome sam pisao u "Eroteci" broj 1 objavljenoj na Adnanovom blogu, i  OVDE

Eroteka broj 1.

Sve ima svoj početak, (20.04.10.)

U moje vrijeme (čuj u moje vrijeme! ) većina enigmata počinjala je u bjelovarskom "Čvoru". U mnogo čemu sam izuzetak, pa i u tome. Ako zanemarimo rana interesovanja za enigmatiku u osnovnoj školi ("Male novine”) ja sam počeo u  "Vjesnikovom Kvizu" i to prvo tako što sam učestvovao na nekom takmičenju u sastavljaju tekstova za karikature od zadatih slova. Imao sam prilično uspjeha (osvajao sam nekoliko puta nagrade), a pošto sam već i ranije pomalo sastavljao (za svoju dušu i vježbu),  u "Kviz" sam poslao svoje prve GENIJALNE (bio sam ubijeđen da su  genijalne) zagonetke.

Prolazi vrijeme, mojih genijalnosti nema, ali ja, ipak, redovno kupujem list zbog rješavačkih sklonosti i sl.
Tako, jednog lijepog 19. avgusta 1981. godine listam "Kviz", dva-tri puta od početka do kraja i od kraja do početka, i zapazim na jednom rebusu putokaze na kojima piše BUNA i MOSTAR. Čudno, pomislim ja! Hitro bacim pogled na potpis, a tamo moje ime.

JUPIIIIIIIII!
Ali, avaj , nema nikoga da mu se pohvalim. Vrtim se lijevo desno, oko kuće, ispred kuće, u komšiluku, kao zainat nikoga . Ko je ikada bio u Hercegovini u sred ljeta zna da su oko podne velike vrućine i da je normalno da se ljudi kriju od Zvijezde koja prži. (U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona, jer da je bilo, ova priča bi dobila drugi tok).
Srećom naiđe jedan moj rođak. Kad sam ga ščapao nisam ga puštao pola sata. Pokazujem, busam se u prsa, veselim se... (On me začuđeno gleda, sve se nadajući da nisam šenuo)
Da ne naiđe on (Dražan zvani Draško, zvani Drale, zvani Vajica)  ne znam kako bih preživio toliko uzbuđenje.

Honorar?
Kome treba honorar!!!!!
Ehej, ime u novinama među onim veličinama!
To su bila vremena. Danas se prvo čovjek raspita koliki je honorar, pa sjedne da razmisli hoće li se uopšte upuštati u to što smo se mi nekadašnji “romantičari i zaljubljenici” upuštali strmoglavce.

P.S.

Kada je stigao honorar, za uspomenu sam od honorara kupio knjigu "Stranac" (Alber Kami). Dakle, honorar za rebus nije bio uopšte loš. Uzgred rečeno, taj "trofej" (knjiga) mi je uništena u proteklom prekrajanju istorije i geografije ovog napaćenog prostora Srednje Evrope.