Petorica mladića |
Eroteka (195)
Prethodno pročitati OVO.
Za Čačak sam ponio potrebnu opremu za direktno
uključenje u Susrete, jer je u najavi pisalo da Dom ima internet. Istina – ima,
ali je vrlo, vrlo otežan pristup, a nakon pristupa veoma sporo radi. U petak
uveče sam ubacio samo kratku informaciju, a u subotu sam ustao u cik zore da
objavim 3-4 fotografije.
Stigao je Dragan Matović pa smo pristupili žiriranju
prvog takmičenja. Mislim da smo kao žiri obavili posao dobro (da ne kažem
odlično). Nije bilo skoro nikakvog razmimoilaženja u ocenama, a uveli smo
praksu da se odmah nakon žiriranja tabela kači na oglasnu tablu, kako bi se
pružila mogućnost takmičarima da ulože prigovor i zatraže uvid u ocjene sudija.
Koliko sam čuo, bilo je pojedinačnog gunđanja (normalno!) ali da nije bilo
nikakvih prigovora. Sudili smo Dragan Matović i ja tri discipline, Krsta Ivanov
dvije, a Aco Janković jednu. Možete slobodno čestitati žiriju na dobro
obavljenom poslu! Strogo smo se držali pravilnika, i tek nakon raspoređivanja
ocjena (po pravilniku od 0 do 5) pogledali smo šifarnik i pravili tabele. Bilo
je neki pokušaja da se u neke ekipe ubace takmičari koji su registrovani za
drugi klub, ali smo to glatko odbili. Ni oko jedne odluke ili ocjene nije bilo nikakvog spora između članova žirija.
Tako ispoštovah obećanje da se neću takmičiti, te da
ću žirirati sve što je potrebno. Mogu vam kazati da je mnogo ljepše biti
takmičar. Doduše, kao sudija nisam čuo nikakvo „Uaaa“ (Osim one Lukine duhovite
upadice u jednom komentaru), ali sve su prilike da se sledeće godine vraćam
takmičenjima. Mora neko da doskoči furioznom Periću, jer ovi moji paceri Rešad,
Ilija x 2, Dragiša,... to nisu sposobni (Uputstvo za one koji zabezeknuto
čitaju ovu prethodnu rečenicu. Ovo je „Eroteka“, dakle opuštena, polušaljiva
rubrika. Na takmičenjima ima mnogo dobrih učesnika od kojih makar 15 može bez
ikakvih problema da dođu do pobjede)
Nakon doručka obavljeno je fotografisanje, prvo
petorica redovnih učesnika (Lazarević, Radaković, Lazić, Perić i Bovan). Držimo
se! Svi smo bili propisno uniformisani u zvanične majice Susreta. Predlagali smo
Tošiću, koji ima 15 učešća, da ode do Beograda i ponovo dođe pa da mu
zabilježimo i to 16 učešće). Fotografisano je i devet bračnih parova. Lično
smatram da je ovo dobra praksa da supruge prate svoje muževe na SES, kao
moralna i svaka druga podrška, a uz to uspostavlja se niz prijateljstava između
„mučenica“ koje trpe našu zaluđenost enigmatikom. Treba im oreden dati! Drage kolege, vi koji neredovno dolazite na okupljanja enigmata, kažite svojim suprugama da vas povedu na sledeće Susrete. Nećete se pokajati, a ni one.
Napravili smo i zajedničku fotografiju, pa smo
pohitili u autobus koji nas je odvezao do Ovčar banje. Zbog kiše (kišurine)
koja je padala prethodnu noć, otkazana je vožnja katamaranom, te smo nakon
uvodnog upoznavanja sa Ovčar banjom podijeli smo se u dvije grupe. Jedna grupa
učesnika koji se nisu osjećali sposobnim da prepješače 2 km (u jednom pravcu)
putem uz Z. Moravu do Manastira Nikolje, ostali su sa Anom Ivanković iz TO
Čačak u obližnjem restoranu, a mi ostali, željni šetnje i uživanja u prirodi
zaputili smo se sa Goranom do manastira. Vjerujem da bi bilo više šatača da je
Ana išla do manastira, a da je Goran ostao u restoranu. (Ovo zapamtite jer će
kasnije postati važno).
Pješačenje nije bilo naporno ovakvim momčinama kao što sam ja, ali bilo je
nekoliko šetača kojima je „duša bila u nosu“ pa smo ih čekali pred manastirom. Dok smo ih čekali nagovorili smo
Gorana da kaže, kada se svi okupimo: „To je bilo to, hajdemo nazad“. On je to i
učinio, ali nije bio dovoljno ubjedljiv, pa je to samo propraćeno kiselim
osmjehom nekolicine koji su pokušavali
da dođu do daha. Zaboravio sam da kažem da smo pješačili nekadašnjom trasom
pruge Beograd-Višegrad-Sarajevo. Ćiru nismo vidjeli, a ni šine. Vjerovali smo Goranu na riječ, a jedan tunel je nagovještavao da bi legenda mogla biti
istinita.
O ovoj posjeti biće objavljeno niz fotografija i kraka
pričica, pa to sada preskačem.
Nakon ponovnog okupljanja, odvezli smo se do Manastira
Blagoveštenje. Pošto nije bilo šipčenja pješke, svi smo išli do manastira. E,
sada se vraćamo do one rečenice za koju rekoh da je zapamtite. Ne znam koje je
metode EPP-a, propagande, ubijeđivanja i šarmiranja koristio član EKK sa
inicijalima I.O. (ime poznato rukovodstvu EKK), ali Ana Ivanković izrazi jaku želju
da se učlani u narandžastu družinu. Pošto smo uvijek spremni za svaku
eventualnost, nađe se i dres, pa je usledilo čestitanje na prijemu, slikanje
članstva uz karakteristično podvriskivanje. (Vidi, vidi...možda bismo mogli da
uvedemo neku ceremniju inicijazije prilikom prijema novih članova, a naročito
članica. Ne, I.O. tvoj prijednog za inicijaciju se ne prihvata!).
I o posjeti ovom manastiru biće objavljen poseban
post.
Nastaviće se.
Ovdje namjerno prekidam priču, jer sada postaje
najzanimljivije.
Ako budete dovoljno strpljivi u sledećem nastavku ćete
saznati šta se sve dešavalo na zanimljivoj Enigmatskoj tribini i zašto nas je bilo više na
početku tribine nego na kraju (vrlo zanimljiv fenomen).
Grupni portret s damom (imamo mi i ozbiljnu fotografiju, ali ova nam je draža) |
6 коментара:
He-he!
Šta ću kad me vole ( ama, baš svi)!
Pa rekoše, dođi i dogodine, pa šta košta da košta!Objeručke sam prihvatio ponudu, a tarifa, rekoh, sindikalna! Za dobro društvo ( bar 40-ak tamo prisutnih koji su otprilike sve rekli u par riječi- da te nema, trebalo bi te izmisliti), sve bih opet ispočetka- gratis! No, šalu na stranu. Bilo je iznad očekivanja. Kako od svih prisutnih tako i od domaćina, odnosno glavnoodgovornog gospodina ( u punom smislu riječi predsjednika ESS Aleksandra Ace Jankovića) .
Slučajno , u razgovoru, saznadoh da se "naš" predsjednik ESS-a Aco, osobno poznaje sa našim Generalom HV-a Dragom Lovrić ( rodom iz Otoka a ženom( kojim slučajem) iz Privlake), a to dodade još jednu temu za razgovor.
Uglavnom - rezime- ne vjerujte baš sve Eroteci ( zašto imam osjećaj da je pisac impresioniran događanjima ( može biti zbog neprisustvovanja hedonističkom ugođaju u kušanju Veričine rakije- a što si to u nju stavila!? a može biti i zbog stroge paske "najbolje od svih", kako on tvrdi, i kontrole urednog lijeganja, buđenja i onog između).
Kratko je trajalo, to je moj e mišljenje.
Žao mi je što nisam mogao i ja doći i da upotpunim mini SFRJ, ali kućni i neki drugi razlozi su me sprečili. Uzgred, nisam skoro ni bio kod kuće, jedva po par sati na dan da zalijem cveće i isključim sva električna napajanja osetljivih uređaja (TV, kompjutere i sl. jer zbog onog nedavnog nevremena u Skopju, većini domaćinstava su stradali ruteri, videorikorderi i televizori zbog gromova).
Ali pratim sve što se zbiva na blogovima. I sa zadovoljstvom čitam sve do slovca i jedva čekam da pročitam pikanterije koje su u najavi, a sigurno ih je bilo podosta. Čekam, naravno da vidim i kakvi zadaci su bili na takmičenjima i detaljniji pregledi tabela, pojedinačnih bodova i njihov zbir, da imamo predstavu šta se događalo, ko je i u čenu bio bolji, gde je omanuo i tako to.
Uzgred budi rečeno, znao sam širok repertoar svih riječi, izreka. poštapalica, sintagmi ovih prostora, ali, valjda jučer, čuh i izraz "pobegulja". Trudio se ne trudio, ne nađoh potvrdu niti bilježenje te riječi. Zna li tko o čemu se radi? Ili bar, opis koji mi treba za križaljku, koju pravim kao posvetu Čačku ( 16. SES-u).
IlijaO, traženi opis dobićeš u sledećem nastavku "Eroteke". Rado ću objaviti na TIO tu prigodnu križaljku.
Što se tiče onog drugog, odnosno prvog - Da poteglo se pitanje da li je Devet Najboljih Od Svih Žena bilo u Čačku da svoje muževe drže na oku. Vidiš, o tome nisam ni razmišljao. Valjalo bi o tome razmisliti.
Dopuna, ne znam šta je razlog, ali Najbolja od svih žena već mi se prijavljuje za moje 17. Susrete, a njene 4. Usput mi šapuće da insistiram da Enigmatska tribina obavezno bude u okviru Susreta.
Kratak komentar na protekle Susrete. Susreti su protekli u prijatnoj i veseloj atmosferi. U Čačku bez čačkanja, prosto neverovatno? Sve je proteklo u najboljem,od početka pa do kraja. Jedna kiša pokvarila nam je vožnju katamarom, a ista je dobro došla nekima da operu pantalone tj. donji deo nogavica (to je iskoristo moj vrli prijatelj Tepšić). Najveseliji je svakako bio IO, bez novca, u svakoj prilici spreman za šalu.
Koristim priliku da se zahvalim uredniku Valpovačkog godišnjaka, gdi-nu Stjepanu Najmanu, na primerku koji sam dobio, a za pohvalu je što u istome ima o aktivnostima enigmata sa Balkanskih prostora. U njemu,ne u ovom primerku, našlo se i moje ime, kao i zajednička slika enigmata. I ostali članci su vredni pažnje.
Takođe, pohvala je i za glavnog organizatora ovih Susreta Ace Jankovića, što je sve proteklo u najboljem redu.
Zahvalan sam i Predsedništvu EK Kikinda na predlogu, a Savez usvojio, te sam jedan od dobitnika Povelje za životno delo u enigmatskom stvaralaštvu.
Ovim putem pozdravljam sve učesnike 16. Susreta enigmata Srbije, a i one koji, kako vidim, kaju se što nisu bili.
Постави коментар