Odličan izbor riječi za ovaj dan! Tako je bilo i sa riječi ćuskija prije nekoliko dana, bez obzira na tada učinjene propuste u tekstu i ilustraciji. Mislim da u ovoj rubrici nema smisla pisati o televizoru, kompjuteru, telefonu i drugim svima poznatim riječima, već o onim manje poznatim i onima koje se gube ili su potpuno nestale iz upotrebe.
Ovdje je, možda, trebalo precizirati da ta daščica dodiruje gornje mlinsko kolo i, kada se ono okreće, skakuće po njemu (čakti, čeketa). Vrh čeketala nalazi se u otvoru koša koje je tačno iznad otvora u sredini gornjeg mlinskog kola. Kada taj vrh podrhtava, onda žito ispada iz koša zrno po zrno i upada (kroz otvor u gornjem) između dva kamena koji ga melju. Pored navedenih (čakatalo i čekalo), u RMS su navedeni i nazivi čaktalo i čektalo.
Kada se vodenički točak pokrene i čaktalo začakće, onda ono čakti sve dok se tok vode ne zaustavi. Zato se za onoga koji stalno nešto priča (melje) kaže da priča kao čeketalo, a čeketalo u figurativnom smislu znači blebetalo.
Svaka dobra pjesma ima svoju priču, pa tako i ova („Vodeničarka“) na koju nas je Ilija podsjetio. Snimio ju je potpuno zaboravljeni RAJKO JOVIČIĆ 1968. g. za zagrebački "Jugoton", a ploča je postigla dva zlatna i pet srebrnih tiraža.
Jovičić je u jednom intervjuu 30 godina kasnije opisao kako je pjesma nastala: „Svirali smo svadbu u jednom mačvanskom selu. Pitamo gazdu odakle je snaja, šta radi. On kaže da je vodeničarka. Tada sam dobio ideju: pesma je došla sama od sebe, i tekst i muzika. Kao vino. Nekada je u Šumadiji bilo puno vodenica i vodeničarki, tako da me je dirnulo u srce razmišljanje na mladost, lugove...“
Nakon Jovičića pjesmu "Vodeničarka" snimila je čitava plejada drugih pjevača, a vremenom je palo u zaborav ko je njen autor.
Pažljiviji pratioci ove rubrike zapazili su da nije bilo obrade "televizora", već da za svaki pojam ima neki razlog zašto je objavljen. Na 20 metara od moje kuće nalazila se velika star mlinica (vodenica) sa 11 okana (propusta za vodu). Mlinica je radila do 80-tih godina dvadesetog vijeka, te sam vrlo upoznat sa tekućom problematikom. Upoznat sam i sa problematikom "ćuskije" jer sam svojerućno ćuskijom izbušio najmanje 100 rupa ta stubove u vinogradu. Ona prethodna slika je namjerno postavljena onako, da bismo malo prodivanili o toj temi (Zabezeknuo sam se kad sam vidio da prodavnica alata prodaje onakvu "ćuskiju"), ali odjednom su iskočile neke neplanirane obaveze pa nisam imao volje ni snage odgovarati na "peckanje" od strane dragog kolege NZ. Samo sam zamijenio sliku, a o ćuskiji možemo nekom drugom prilikom.
Ova mlinica na Buni (20 metara od moje kuće) radila je po nekom specifičnom modelu, i prilično se razlikovala od sličnih vodenica, a po broju mlinskih kamenova koji su mogli istovremeno da rade (11) bila je jedna od najvećih, ako ne i najveća u Hercegovini (po nekim izvorima, i na Balkanu). Razlika je bila u načinu prenošenja snage vode preko donje poluge (ispod mlinskog kamena). Čeketalo je radilo onako kao i kod drugih mlinova... skakućući po gornjoj neravnini žrvnja otvarao se procijep koda je propuštano zrnevlje žita, i preko čeketala se naštimavalo kojom brzinom će zrnevlje ispadati.
7 коментара:
Aaa, svakog dana u svakom pogledu...
Novo
Čeketalo je, takođe, i ona rućica na mlinu za kafu (ručnom!).
Ovo je moj doprinos ( LIKE)!
Na potoku usred gaja
vodenica melje stara
tiho voda jazom huji
vodenicko kolo bruji.
Od jutra do mraka
puna je momaka
jer tu brasno melje
i usur uzima
lepa vodenicarka.
Devojcica brasno melje
od brasna joj lice belje
svakim danom sve je vise
momcadije sto uzdise.
Okrece se kolo
taka, tika, taka
svakom pomeljaru
zapela za oko
lepa vodenicarka.
Vodenica ĆEKETALA,
ĆEKETALA pa prestala
udade se lepa cura
sa mirazom od usura.
Sad pevaju ptice
oko vodenice
jer nema momaka
ode im zauvek
lepa vodenicarka.
Vo-de-ni-ca Če-ke-ta-la...
Odličan izbor riječi za ovaj dan! Tako je bilo i sa riječi ćuskija prije nekoliko dana, bez obzira na tada učinjene propuste u tekstu i ilustraciji. Mislim da u ovoj rubrici nema smisla pisati o televizoru, kompjuteru, telefonu i drugim svima poznatim riječima, već o onim manje poznatim i onima koje se gube ili su potpuno nestale iz upotrebe.
Ovdje je, možda, trebalo precizirati da ta daščica dodiruje gornje mlinsko kolo i, kada se ono okreće, skakuće po njemu (čakti, čeketa). Vrh čeketala nalazi se u otvoru koša koje je tačno iznad otvora u sredini gornjeg mlinskog kola. Kada taj vrh podrhtava, onda žito ispada iz koša zrno po zrno i upada (kroz otvor u gornjem) između dva kamena koji ga melju. Pored navedenih (čakatalo i čekalo), u RMS su navedeni i nazivi čaktalo i čektalo.
Kada se vodenički točak pokrene i čaktalo začakće, onda ono čakti sve dok se tok vode ne zaustavi. Zato se za onoga koji stalno nešto priča (melje) kaže da priča kao čeketalo, a čeketalo u figurativnom smislu znači blebetalo.
Svaka dobra pjesma ima svoju priču, pa tako i ova („Vodeničarka“) na koju nas je Ilija podsjetio. Snimio ju je potpuno zaboravljeni RAJKO JOVIČIĆ 1968. g. za zagrebački "Jugoton", a ploča je postigla dva zlatna i pet srebrnih tiraža.
Jovičić je u jednom intervjuu 30 godina kasnije opisao kako je pjesma nastala: „Svirali smo svadbu u jednom mačvanskom selu. Pitamo gazdu odakle je snaja, šta radi. On kaže da je vodeničarka. Tada sam dobio ideju: pesma je došla sama od sebe, i tekst i muzika. Kao vino. Nekada je u Šumadiji bilo puno vodenica i vodeničarki, tako da me je dirnulo u srce razmišljanje na mladost, lugove...“
Nakon Jovičića pjesmu "Vodeničarka" snimila je čitava plejada drugih pjevača, a vremenom je palo u zaborav ko je njen autor.
Pažljiviji pratioci ove rubrike zapazili su da nije bilo obrade "televizora", već da za svaki pojam ima neki razlog zašto je objavljen.
Na 20 metara od moje kuće nalazila se velika star mlinica (vodenica) sa 11 okana (propusta za vodu). Mlinica je radila do 80-tih godina dvadesetog vijeka, te sam vrlo upoznat sa tekućom problematikom. Upoznat sam i sa problematikom "ćuskije" jer sam svojerućno ćuskijom izbušio najmanje 100 rupa ta stubove u vinogradu. Ona prethodna slika je namjerno postavljena onako, da bismo malo prodivanili o toj temi (Zabezeknuo sam se kad sam vidio da prodavnica alata prodaje onakvu "ćuskiju"), ali odjednom su iskočile neke neplanirane obaveze pa nisam imao volje ni snage odgovarati na "peckanje" od strane dragog kolege NZ. Samo sam zamijenio sliku, a o ćuskiji možemo nekom drugom prilikom.
Ova mlinica na Buni (20 metara od moje kuće) radila je po nekom specifičnom modelu, i prilično se razlikovala od sličnih vodenica, a po broju mlinskih kamenova koji su mogli istovremeno da rade (11) bila je jedna od najvećih, ako ne i najveća u Hercegovini (po nekim izvorima, i na Balkanu). Razlika je bila u načinu prenošenja snage vode preko donje poluge (ispod mlinskog kamena). Čeketalo je radilo onako kao i kod drugih mlinova... skakućući po gornjoj neravnini žrvnja otvarao se procijep koda je propuštano zrnevlje žita, i preko čeketala se naštimavalo kojom brzinom će zrnevlje ispadati.
Постави коментар