AMBAR
( HAMBAR)
Piše:
Ilija Ozdanovac
Još
jedna "zgrada" koja je bila neizostavni dio seljačkih dvorišta jest AMBAR
(baš tako se govorilo kod nas). AMBAR je, dakle, spremište u kom se
preko godine spremalo i čuvalo žito, odnosno, gospodarska zgrada za
držanje žitarica i inih potrepština i domaćih proizvoda poslije žetve, tj.
žitnica! Obično je bio smješten podalje od stambenog dijela kuće (ne predaleko)
i stajao je kao zasebna građevina. U cijelosti je bio izrađen od drvene,
hrastove građe (hrasta lužnjaka), a jedini metalni dijelovi su bili
klamfe (metalne spojnice), brava na ulaznim vratima i čavli za
krovište.
Rađen
je, također, na način da se, po potrebi, može rasklopiti, bez oštećivanja
sastavnih dijelova i premjestiti na neko drugo mjesto, odnosno posebnim načinom
sastavljanja i uklapanja osnovnih, nosećih dijelova ambara. (Moji su ga,
selili dva puta i još je u životu, ali s drugom namjenom.)
Obično
je bio manjih dimenzija, dimenzija tlocrta obično do 3x4 m (mada je gazdina
bila posljednja !). Od zemlje je bio odvojen na način da se donji dio (drveni
pod) postavljao na pravilno raspoređene zidane stupiće od stare cigle (ovisno o
veličini , šest ili osam), visine do pola metra. S prednje strane ambara je
bio otvoren dio, gan(a)k, s ogradom cifranom (ukrašenom)
rezbarijama, u nj se ulazilo drvenim stepenikom s tričetiri gazišta, a
unutrašnjost je izgledala baš ovako: kroz sredinu hodnik do metar širine, a s
obje strane po tri ili četiri okna, dimenzija 1x1 m, i visine odraslog
čovjeka ( shvatio sam važnost visine tek onda kada sam u okna istresao vreće
pšenice ili ječma- one starinske, koje su zvali "ljudske" ).
Pregradne, posebno izrađene daske, bile su uklopljene na način da se bez
problema mogu "vaditi"
i ponovo "metati". Srednje okno se, obično pregrađivalo do
polovine visine i služilo je za odlaganje onih stvari koje su se češće
koristilo. Ljeti se u žitu čuvalo lubenice i dinje...
Ambar nije imao strop što
je imalo svoje prednosti. Moja pokojna baka tamo je čuvala "metle",
zatičući ih u šupljine između letava, obješale su se (i sušile) vreće s
orasima.....Tu su bili, poput zaštitnog znaka, vijenci obaveznog bijelog i
crvenog luka, sve do tucanja, nanizane struke crvene paprike.
Posebna
priča je bio prašnjavi i paučinama omrežen prostor ispod ambara! Tu je smještaj
i sigurnost nalazio naš pulin, mir su mu remetile gegave patke i vazdaglasne
guske, koje su se za ljetnjih žega sklanjale u hladovinu, tu su se macile mačke
i miševi kolo vodili, a meni i djeci iz susjedstva taj prostor je predstavljao
tajnu i izazov....A nekad sam se i ja morao skrivati, nekad kad je grmilo, a
češće da na miru pojedem kradeno i često još ozeleno voće....
S
prednje strane je, gotovo uvijek, sađena vinova loza (ona rijetke, starinske, zagubljene
sorte), koja je ambar obavijala svojim viticama a zrelim grozdovima
ukrašavala...
Danas,
nažalost, ambar viđamo samo kao etno-objekt, odnosno replike starih,
urušenih i ponegdje, odavno nestalih originala, a sve kao spoj devastirane
baštine i modernih etnofolklornih gibanja, sve u funkciji očuvanja i prenošenja
odumiruće, ali vrijedne, kulturne baštine starih tradicijskih šokačkog življa,
kuća i okućnica, starih zanata, narodne nošnje i običaja..
Riječ
AMBAR (HAMBAR) porijeklo vuče iz turskog i perzijskog jezika - anbar,
ambar, u značenju: spremište, skladište. Zabilježena je (i kao ambar/hambar-u
istom značenju ) na HJP , HER-u, Rječniku stranih riječi B.Klaića, te
Anić-Goldsteinovom Rječniku stranih riječi.
4 коментара:
На овим просторима уџера и киљер.
М. Милићевић
Pročitao sam juče ovaj u nizu lijepih i nostalgičnih Ilijinih tekstova, ali ga ne prokomentarisah odmah i poslije zaboravih.
Ovaj objekat se u selu moga oca zvao MAGAZA, a u (susjednom) selu moje majke AMBAR. Inače, obje riječi su turcizmi, i ravnopravno se koriste na području banjalučke regije, mada mi se čini da je u narodnom govoru zastupljenija MAGAZA.
Što je najzanimljivije, na ovom području ovaj objekat nije otišao u istoriju – još uvijek se može vidjeti u mnogim seoskim domaćinstvima. Između ostalog, postoji i uveliko je u funkciji na kućištu i mojih i roditelja moje supruge.
"Uđe Fata u magazu sama
za njom Mujo zamandali vrata"
poznate su mi i magaze i mandali.
A moji deda i baba su imali i drugo ime za ambar, KOŠ.
Постави коментар