ACTA AENIGMATICA (46)

KATEGORIZACIJA ZAGONETAČA

Piše: Stjepan Horvat

O kategorizaciji zagonetača (autora i odgonetača) bilo je mnogo rasprava, kako pisanih tako i usmenih. To je bila jedna od ideja u početnom radu Enigmatskog udruženja Bjelovar (EUB), a njoj se posebno posvetio Slavko Peleh. U vrijeme kada enigmatika nije imala toliko prostora kao danas bilo je teško objaviti dvadesetak i više sastavaka u tadašnjim listovima, a broj mladih autori koji su pokušavali naći svoje mjesto pod zagonetačkim suncem bio je sve veći.

Slavko Peleh je priredio prve prijedloge o kategorizaciji, o njima se vodila rasprava na tijelima društva, a prvi pravilnik je objavljen u „Mini Čvoru“. Društvo je pozvalo svoje članove da se uključe u kategorizaciju i već tijekom 1970. godine, uz navođenje autora zagonetke, dodavala se i kratica zagonetačke titule ili naslova. Peleh je prijedlog kategorizacije autora (ona je bila prva, a odgonetači su došli kasnije na red!) složio po uzoru na šahovske titule pa smo tako dobili zagonetačke velemajstore (vm), majstore (m) i majstorske kandidate (mk), te zagonetače A (zA), B (zB) i C (zC) razreda.

Normalno je bilo da su „stari enigmatski majstori“ imali otpor prema tome, dok su mladi to prihvaćali kao normalno i sudjelovali su podnošenjem svojih zahtjeva za kategorizaciju. Kategorizacija je trebala pridonijeti shvaćanju da je zagonetaštvo ozbiljna djelatnost i da svaki naslov ili titula pokazuju stvarnu vrijednost i stvaralačku sposobnost autora. Drugi aspekt je bio i taj da se prikupi što više podataka o svakom kategoriziranom autoru, što se kasnije i pokazalo korisno jer su ostali zabilježeni podaci o objavljenim radovima u brojnim enigmatskim i neenigmatskim listovima.

Kategorizacija je za neke autore značila i poboljšanje njihova ugleda i statusa u lokalnim sredinama gdje su pokušavali surađivati s lokalnim medijima, pa nije bilo svejedno ima li autor ili nema neki naslov ili razred, je li majstor ili majstorski kandidat. Sačuvao sam i jedno pismo zagonetačkog majstora (kasnije i velemajstora križaljkaštva) Mladena Đurđevića, koje će dokumentirati značaj kategorizacije. Pismo je datirano 9. ožujka 1970. godine i bilo je poslano uz redovnu suradnju koju je Mladen slao u tadašnji „Čvor“.

Mladen mi je pisao: Vidim da prilikom objavljivanja mojih radova već stavljate ispred mog imena slovo „m“. Sada bih Te još zamolio da mi po mogućnosti pošaljete i diplomu, koja mi je potrebna radi reguliranja honorara u lokalnom listu, jer oni su mi obećali da kada dobijem diplomu, dobit ću i povišicu.

Mladenu sam sedam dana kasnije odgovorio na to pismo, prihvatio suradnju za naslovnicu, obećao da će dobiti uskoro diplomu nakon objave rezultata kategorizacije u „Čvoru“ i dodao sam: Začudio sam se da si i ti shvatio zagonetaštvo kao izvor materijalnih sredstava i ništa drugo. I nije bio jedini!