CICVARA
Piše: Ilija Ozdanovac
Bilo je to tamo negdje na prijelazu šezdesetih u rane
sedamdesete. Ja sam već dobrano krenuo u školu, a slovio sam, Boga mi, kao
izuzetan dječarac, školski „odlikaš“, koji je brzo shvaćao i „kužio“
stvari, događaje, odnose, pa čak i u ondašnjem vremenu, sve potrebe i
okolnosti. A znatiželjan, vrlo! A ovako je to, zapravo, bilo....
Jednog kasnolipanjskog jutra, ranom zorom (škole više
nije bilo) probudiše me glasovi u našoj avliji. Kad sam već dobrano istrljao
oči, pozdravio se sa jastukom, a kako je mama već tričetr puta ulazila u sobu i
zvala me, odlučih ustati se...Od sobe već mislim, koji je razlog?
A onda mi sinu, pa još sinoć su dida i dada pričali
kako će sutra ujutro kod nas doći "moba", mora se u kopnju
kukuruza, a što je podrazumijevalo da će se jutros ovdje skupiti mnoštvo svijeta
(što više motika tim bolje), od susjeda i puno njih iz Bosne koji su došli u
nadnicu, pa sve do naših ukućana, pa i mene...
A prije odlaska na njive obavezan je bio doručak...Kad
uđoh u kuhinju, na starinskom šporetu ugledah ono „oho-ho“ rajliku,
u kojoj je moja vrijedna baka velikom varjačom miješala nešto što je u
svojoj pari skrivalo sve mirise seljačke kuće, pa čak i blagostanja... Pitah
je, što je, a ona onako: Pa, eto CICVARA! Jeste da se u drugim posudama
pekla i kobasica i pržila slanina, ali meni eto, u sjećanju ostala cicvara.
E, sad! Niti se više kopaju kukuruzi, nema bake, nema
moba, a iskreno ni cicvare nisam duuugggoooo ni vidio ni jeo...pa
da se ne zaboravi!
Dakle, cicvara je bilo domaće, seljačko, iako ne
baš sirotinjsko jelo, ali je bilo uobičajeno, bar jednom nedjeljno...To pamtim,
a kako se pravila, saznao sam nakon par godina. A pravila se od kukuruznog brašna,
onog mljevenog u suvari, koje se ispržilo na masti, s malo vode i mlijeka .
Dodavalo se i bijelog luka, solilo po potrebi, a na kraju, eh, a na kraju,
kajmak. Isto naš, od naših krava, rukama moje mame zgotovljen! Bila je to,
onako, rjetkasta bijela masa, ali je bašbaš pasala sa kolutićima kobasica, pa
je mirisalo božanstveno, a moba se itekako napunila energijom. Jer, bila je
zasitna!
HER kaže da je cicvara kašasto kuhano jelo od
kukuruzog brašna, jaja, masla i vrhnja, a što potvrđuje i HJP.
Etimološki, cicvara korijene vuče iz latinskog cicer
(slani grah, slanutak, čič), do talijanskog cicherchia (čičerika), a koliko
je urasla u narod vidljivo je iz brojnih prezimena: Cicvara, Cicvarić,
pa čak i neka sela nose naziv Cicvare.
A o popari, drugi put! Cicvara, popara, zvrc....
5 коментара:
Imao sam ne tako davno indirektni spunerizam
Šala imperatora(3,4)
vic cara -cicvara
Plivač Krešimir u ANA-BEZROGOVKI
ČAČ VARI!
Kako se pravi cicvara? Rastopi se prvo masnoća, pa joj se zatim doda brašno i onda meša sa bezgraničnim strpljenjem, jer tek kada se brašno sasvim sjedini sa rastopljenim kajmakom i postane jednolična masa bez grudvica, i kada počne da se odvaja od zidova posude u kojoj se spravlja, cicvara je gotova (za otprilike 250 gr kajmaka treba potrošiti 4-5 kašika brašna).
"Veliki majstori kuhinje tvrde da postoji i jedna "mala tajna": nikako ne sme da se menja smer u kome se meša cicvara, to mešanje mora da bude neprestano i u jednom te istom ritmu! Što je kuvar strpljiviji, cicvara je ukusnija. A kao lepa i ukusna, izuzetno je i kalorična. Da li je zdrava? Za oči i dušu jeste svakako. Što se tiče zdravlja, treba znati, kada je dosta!
Iako izgleda izuzetno lako, spremanje cicvare, koju u nekim krajevima zovu i gotovac, zahteva pored strpljenja i veštinu kuvara da u pravom momentu podešava "ukus": so, mleko, mileram, jaja, grudvice sira,… Jedna od tajni ukusa cicvare je da mora da se služi - topla!"
Ovakvu cicvaru-gotovac redovno gustiram u Crnoj Gori, posebice na Durmitoru i u okolini Berana (tu je zovu "gotovac")!. Najbolju cicvaru u komercijalnom objektu gustirao sam u Tesliću, konkretnije u Banji Vrućici.
Posle dva tanjira domaćeg gotovca tri dana ništa ne mogu da okusim!
Žarko Đokić
Ilija, kada sljedeći put budeš u Gradišci, ima obavezno da te „vodim na cicvaru“. Dva naša (po)najbolja restorana nude ovo starinsko jelo kao poseban specijalitet. Baš sam insistirao da ga kolege Hercegovci probaju kad su se početkom juna vraćali sa Kviskotekine proslave. Međutim, mislim da nisu ni približno bili oduševljeni njime kao što ćeš ti, pretpostavljam, biti!
Inače, za cicvaru bih dodao da je u mnogim krajevima – u mom nije – jedan od simbola Božića kod pravoslavaca. U nekim krajevima postoji običaj da se božićni post prekine upravo cicvarom, na božićno jutro, i to da se uzmu tri mala zalogaja repom od kašike. Isto tako, jedan od običaja vezan za ovo jelo kaže ako se cicvara okrene tri puta oko varjače kojom se miješa, kuću u kojoj se pravi cijele godine pratiće sreća i blagostanje.
Постави коментар