Pismo iz Poljske
Piše: Stjepan Horvat
Iako već godinama Čvor ne izdaje zagonetačke listove, svakog mjeseca dolazi u uredništvo oveće pismo iz Warszawe (Poljska), u kojemu je desetak enigmatskih listova nakladnika Rozrywke. To je poljski časopis čiji su urednici među prvima bio uključeni u prva druženja zagonetačkih urednika, što smo pokrenuli László Tiszai, urednik budimpeštanskog Füles, te Slavko Peleh i ja ispred EU Čvor. U početku ti susreti imali su ograničeni doseg vezan uglavnom za zemlje tadašnjeg socijalističkog lagera, a susret u Bjelovaru okupio je urednike i iz drugih dijelova Europe.
S Poljacima smo imali dosta susreta na nivou klubova, a svakako je zapažen Međunarodni križaljkaški maraton (MKM), koji je postao međunarodni upravo zahvaljujući čvorašima koji su se pridružili šaradistima iz poljskog grada Toruń i tamo sastavili do tada najdužu križaljku u vremenu od 24 sata i po točno utvrđenim pravilima.
Urednik u poljskoj reviji Rozrywka bio je moj vršnjak Roman Nowoszewski. Naša druženja ostala su mi u lijepom sjećanju, posebno prije Lecha Wałęse i poljske revolucije. Promjenama i u Poljskoj i u Jugoslaviji nestalo je mnogo takvih druženja, a danas ih gotovo i nema.
Nedavno sam na adresu uredništva Rozrywke uputio knjigu o pedeset godina Čvora, a uoči Nove godine 2021. stigao mi je i odgovor, koji eto želim iz raznih razloga podijeliti s čitateljima ovog članka.
Drogi Stjepan,
Želio bih zahvaliti na lijepoj i veličanstvenoj knjizi "Pedeset godina bjelovarskog Čvora 1968.-2018.", impresivnom albumu, proporcionalnom ogromnom učinku "Čvora". Diljem svijeta u malim gradovima postoje ljudi koji rade i stvaraju projekte koje si mnogi stanovnici velegrada ne mogu priuštiti. Ti, Stjepane, sa strašću i velikom snagom pripadaš takvim ljudima. Stvorio si sjajnu izdavačku kuću u politički teškim vremenima, dokazujući drugima da ako se želi, može se!
Za mene je Tvoj prekrasni album utoliko zanimljiviji jer sam bio u Tvom gradu, u Bjelovaru, vidio sam redakciju i izdavačku kuću "Čvor", upoznao ljude, Tvoje suradnike, i znam koliko je mala bila ta grupa i s kojom je strašću surađivala.
S radošću se sjećam naših susreta, ne samo u Bjelovaru, već i u drugim gradovima i europskim zemljama. Bilo je to lijepo vrijeme! Prekrasno jer smo bili mladi i puni entuzijazma, a spajala nas je zajednička strast – ljubav prema šaradi (zagonetki, op. S. H.).
Kad opet pogledam Tvoj lijepi album, uspomene oživljavaju, to lakše jer sam na nekoliko fotografija i ja nazočan. Prepoznajem ljude i mjesta, korice knjiga koje znam (sve knjige koje primim od Tebe nalaze se na zasebnom dijelu u mojoj kućnoj knjižnici). Kratko ću reći: Tvoja knjiga vodi kroz uspomene. Dobre uspomene. Sad, kad je lakše putovati po Europi, jer vize su nepotrebne – ne postoje takvi kontakti između redakcija zagonetačkih časopisa.
U mirovini sam već nekoliko godina, ali s uredništvom radim kao slobodni zaposlenik, pa se moje ime pojavljuje među imenima ostalih urednika. Ponekad dogovaram neke zagonetačke zadatke, ali imam viška vremena pa radim kao urednik i urednik za druge. Pomažem u izdavanju knjiga drugih ljudi. Sastavio sam nekoliko bibliografija – to je moj neprofesionalni hobi, a objavio sam desetak malih knjiga sa svojim pjesmama – jednu sam stavio u kovertu, zahvaljujući Ti što si me se sjetio.
Poslao si mi veliki album, šaljem tanku knjigu – ja sam Tvoj dužnik.
Želim dobro zdravlje, da ne dobiješ covid-19. Drži se hrabro… Pozdrav Roman
Knjižica stihova Romana Nowoszewskog Ni poslije (polj. Nie potym) tiskana je 2018. u 150 primjeraka s grafikama Hanne T. Głowacke. Eto meni je dopao 11. obrojčeni primjerak.
Da, bila su to neka druga vremena…
2 коментара:
Od svih posjetilaca ovog bloga izgleda jedino još ja poznajem Romana Nowoszewskog. Upoznao sam ga na VII. MSZU-u u septembru 1981. godine u mađarskom gradu Szombathelyu. Poslije toga smo se još neko vrijeme dopisivali. nakon 40 godina sinoć smo razmiojenili e-poruke.
Da li to znači da je ova rubrika došla i do Poljske?
Постави коментар