Opaa, novi izvor pirihoda za TIO (od reklama). Juče "Laško", a danas ovo. Kada počne stizati paketi proizvoda, moraćemo napraviti magacin u službenim prostorijama :)))))
KUS-KUS! Pretpostavljam da je to skraćenica od KUSATI-KUSATI, jer prema slici izgleda lepo, a proba - sigurno ukusna. Pa prijatno Nedići. Može ovo jelo da se nađe na meniju enigmata naredne godine u Belom Manastiru?? Pozdrav.
Kus-kus (berberski: seksu) je tradicionalno berbersko jelo od pšenične krupice (granule durum pšenice) kuhano na pari. Tradicionalno se servira s mesom ili povrćem odnosno varivom preko njega. Kus-kus je glavna namirnica u kuhinjama sjevernoafričkih zemalja (Maroko, Alžir, Tunis, Mauritanija, Libija).
Kus-kus serviran s ribom je tradicionalno jelo na zapadnoj Siciliji, a predstavlja se i kao tradicionalni prehrambeni proizvod koji službeno priznaje talijansko Ministarstvo poljoprivrede.
Kus-kus je izabran kao treće najdraže jelo Francuza u 2011. godini.[6][7]
Etimologija Izvorni naziv je izveden iz berberskog jezika (berberski:seksu [što znači dobro valjano, dobro formirano, zaobljeno]). U svijetu danas postoji mnogo naziva i izgovora za kus-kus. U berberskom je poznat kao Seksu ili Kesksu, a u arapskom se izgovara Kuskus. Poznat je i kao Ṭa`ām (što doslovno znači "hrana") u Alžiru, "Seksu" ili "Kesksu" u Maroku; Kuseksi u Tunisu, Libiji, Kuskusi u Egiptu, i Keskes kod Tuarega.
Povijest Prvi pisani trag o kus-kusu nalazimo u kuharici iz 13. stoljeća pod nazivom Kitāb al-tabǐkh fǐ al-Maghrib wa'l-Andalus (arapski), "Kuharica Magreba i Al-Andalusa", s receptima za kus-kus koji su danas poznati širom svijeta. Danas je kus-kus poznat kao nacionalno jelo zemalja sjeverne Afrike.[9] Nakon toga se kus-kus brzo širio i bio je poznat do Tripolitanije na zapadu dok je na istoku u području Cirenaike prevladavala egipatska kuhinja s kus-kusom samo kao povremeno jelo. U Alžiru, Maroku, Tunisu i Libiji kus-kus je osnovna prehrambena namirnica. Isto tako, kus-kus je nacionalno jelo Alžira. U 16. stoljeću kus-kus je prešao iz Sirije u Tursku gdje se jeo u većini južnih provincija.
Pripremanje
Kus-kus s povrćem Pšenična se krupica škropi vodom i rukama se valja kako bi se oblikovali male kuglice, posipa se brašnom kako bi kuglice bile odvojene te se zatim prosije. Manje kuglice koje prođu kroz sito se ponovno pospu krupicom i valjaju rukama sve dok se ne dobiju veće kuglice. Taj postupak se ponavlja sve dok se sva krupica ne oblikuje u kuglice odgovarajuće veličine. Ovaj proces je radno intenzivan. Tradicionalna metoda pravljanja podrazumijevala je okupljanje veće grupe žena koje prave kus-kus i po nekoliko dana te su se tako stvarale veće zalihe. Nakon toga kus-kus se suši na suncu i upotrebljava nekoliko mjeseci. Tradicionalno se pravio od tvrdog dijela durum pšenice, dijela koji bi ostao čitav nakon mljevenja pod mlinskim kamenom. Danas je proizvodnja mehanizirana, a proizvod se prodaje u trgovinama.
Couscoussier, tradicionalna posuda za kuhanje kus-kusa na pari. Pravilno kuhani kus-kus je svijetal i pahuljast te nije ljepljiv. Tradicionalno se u sjevernoj Africi koriste posude za kuhanje na paru (zvane kiskas u arapskom ili Couscoussier u francuskom jeziku). U doljnjoj posudi se kuha meso ili povrće kao varivo, a na tu posudu se stavlja druga posuda (poput poklopca) u kojoj se na pari kuha kus-kus koji upija mirise iz variva. Na rubovima postoje rupe koje omogućavaju pari da izađe van. Do sada je pronađeno malo arheoloških dokaza tih posuda, vjerojatno jer su bile izrađene od organskih materijala.
Kada smo Najbolja od svih žena i ja (najgori od svih enigmata) svojevremeno bili na ljetovanju u Tunisu, kao pravi turista probao sam sve domaće specijalitete koje su nudili. Kus-kus mi se dopao i to sam pokusao, ali bilo je i neko jelo koje su hvalili na sva zvona (zaboravih kako se zvalo) koje sam, takođe, probao. To je baš precizno rečeno - probao. Naime, to se nije moglo jesti...te papreno, te ljuto, te bljutavo, te "gumasto"...nikakvo. Dok sam ja probao svašta, Najbolja je jela samo voće i povrće, jer je izvjesni zlikovac (inicijali SB) prvog dana ljetovanja kazao da je ono meso koje nude - kamilje. Badava sam, za dan-dva, kada sam vidio da je đavo odnio šalu (skapaće mi žena od gladi) ubijeđivao da je govedina i to vrlo ukusna...Badava. Tih desetak dana ona je konzumirala salatu kao glavno jelo (za svaki slučaj).
14 коментара:
Kus-kus?
Da, a Jovan će nam kazati kakav ukus (okus) ima kus-kus.
Uz salatu od krastavaca, nije loše.
U Anić-Goldsteinovom "Rječniku stranih riječi" piše da je kus-kus "orijentalno jelo od mesa pečenog na žaru s posebnim začinom".
Na hrvatskoj Vikipediji piše nešto sasvim drugo: kus-kus.¸
Mi smo jeli "kus-kus pšenični organski proizvod". Poslao sam blogogazdi etiketu pa može i nju dodati ovoj objavi.
Opaa, novi izvor pirihoda za TIO (od reklama). Juče "Laško", a danas ovo. Kada počne stizati paketi proizvoda, moraćemo napraviti magacin u službenim prostorijama :)))))
Lane kupljen u Kikindi u trgovini gdje je Milijana radila.
Dakle, od Kikinde do Belog Manastira, pa do Kikinde i cijelog svijeta!
KUS-KUS! Pretpostavljam da je to skraćenica od KUSATI-KUSATI, jer prema slici izgleda lepo, a proba - sigurno ukusna. Pa prijatno Nedići. Može ovo jelo da se nađe na meniju enigmata naredne godine u Belom Manastiru??
Pozdrav.
Kus-kus (berberski: seksu) je tradicionalno berbersko jelo od pšenične krupice (granule durum pšenice) kuhano na pari. Tradicionalno se servira s mesom ili povrćem odnosno varivom preko njega. Kus-kus je glavna namirnica u kuhinjama sjevernoafričkih zemalja (Maroko, Alžir, Tunis, Mauritanija, Libija).
Kus-kus serviran s ribom je tradicionalno jelo na zapadnoj Siciliji, a predstavlja se i kao tradicionalni prehrambeni proizvod koji službeno priznaje talijansko Ministarstvo poljoprivrede.
Kus-kus je izabran kao treće najdraže jelo Francuza u 2011. godini.[6][7]
Etimologija
Izvorni naziv je izveden iz berberskog jezika (berberski:seksu [što znači dobro valjano, dobro formirano, zaobljeno]). U svijetu danas postoji mnogo naziva i izgovora za kus-kus. U berberskom je poznat kao Seksu ili Kesksu, a u arapskom se izgovara Kuskus. Poznat je i kao Ṭa`ām (što doslovno znači "hrana") u Alžiru, "Seksu" ili "Kesksu" u Maroku; Kuseksi u Tunisu, Libiji, Kuskusi u Egiptu, i Keskes kod Tuarega.
Povijest
Prvi pisani trag o kus-kusu nalazimo u kuharici iz 13. stoljeća pod nazivom Kitāb al-tabǐkh fǐ al-Maghrib wa'l-Andalus (arapski), "Kuharica Magreba i Al-Andalusa", s receptima za kus-kus koji su danas poznati širom svijeta. Danas je kus-kus poznat kao nacionalno jelo zemalja sjeverne Afrike.[9] Nakon toga se kus-kus brzo širio i bio je poznat do Tripolitanije na zapadu dok je na istoku u području Cirenaike prevladavala egipatska kuhinja s kus-kusom samo kao povremeno jelo. U Alžiru, Maroku, Tunisu i Libiji kus-kus je osnovna prehrambena namirnica. Isto tako, kus-kus je nacionalno jelo Alžira. U 16. stoljeću kus-kus je prešao iz Sirije u Tursku gdje se jeo u većini južnih provincija.
Pripremanje
Kus-kus s povrćem
Pšenična se krupica škropi vodom i rukama se valja kako bi se oblikovali male kuglice, posipa se brašnom kako bi kuglice bile odvojene te se zatim prosije. Manje kuglice koje prođu kroz sito se ponovno pospu krupicom i valjaju rukama sve dok se ne dobiju veće kuglice. Taj postupak se ponavlja sve dok se sva krupica ne oblikuje u kuglice odgovarajuće veličine. Ovaj proces je radno intenzivan. Tradicionalna metoda pravljanja podrazumijevala je okupljanje veće grupe žena koje prave kus-kus i po nekoliko dana te su se tako stvarale veće zalihe. Nakon toga kus-kus se suši na suncu i upotrebljava nekoliko mjeseci. Tradicionalno se pravio od tvrdog dijela durum pšenice, dijela koji bi ostao čitav nakon mljevenja pod mlinskim kamenom. Danas je proizvodnja mehanizirana, a proizvod se prodaje u trgovinama.
Couscoussier, tradicionalna posuda za kuhanje kus-kusa na pari.
Pravilno kuhani kus-kus je svijetal i pahuljast te nije ljepljiv. Tradicionalno se u sjevernoj Africi koriste posude za kuhanje na paru (zvane kiskas u arapskom ili Couscoussier u francuskom jeziku). U doljnjoj posudi se kuha meso ili povrće kao varivo, a na tu posudu se stavlja druga posuda (poput poklopca) u kojoj se na pari kuha kus-kus koji upija mirise iz variva. Na rubovima postoje rupe koje omogućavaju pari da izađe van. Do sada je pronađeno malo arheoloških dokaza tih posuda, vjerojatno jer su bile izrađene od organskih materijala.
Zaboravio sam da se potpisem. Ono gore je moje.
Kada smo Najbolja od svih žena i ja (najgori od svih enigmata) svojevremeno bili na ljetovanju u Tunisu, kao pravi turista probao sam sve domaće specijalitete koje su nudili. Kus-kus mi se dopao i to sam pokusao, ali bilo je i neko jelo koje su hvalili na sva zvona (zaboravih kako se zvalo) koje sam, takođe, probao. To je baš precizno rečeno - probao. Naime, to se nije moglo jesti...te papreno, te ljuto, te bljutavo, te "gumasto"...nikakvo.
Dok sam ja probao svašta, Najbolja je jela samo voće i povrće, jer je izvjesni zlikovac (inicijali SB) prvog dana ljetovanja kazao da je ono meso koje nude - kamilje. Badava sam, za dan-dva, kada sam vidio da je đavo odnio šalu (skapaće mi žena od gladi) ubijeđivao da je govedina i to vrlo ukusna...Badava. Tih desetak dana ona je konzumirala salatu kao glavno jelo (za svaki slučaj).
Koliko sam shvatio Nikolu sva čar ( i tajna) je u seksu! Valjda poslije konzumiranja kus-kusa. Će ga ždrokam svakodnevno....
Krsta, u Baranji se ne sprema kus-kus, ali zato možeš probati npr. čobanac ili fiš-paprikaš.
Постави коментар