REČ PO RIJEČ (1785)

REDUŠA

Piše: Ilija Ozdanovac

I dan danas, a gotovo sigurno  i tamo dokle mi sjećanje seže,  kad god se unaprijed znalo da će se u kući okupiti veći broj osoba, koliko familije, susjeda i poznanika, toliko i nenadanih gostiju,  a u okupljanje je obavezan i ručak, uvijek se znalo tko je REDUŠA!  

Obično, sada,  to biva moja gospoja supruga, koja nema povjerenja (jest stručna ali  ni ne zna koliko griješi), da će bilo tko drugi (druga)  "sve to napraviti  baš onako kako treba", pa dirigentsku palicu (uz moje obavezno negodovanje i proteste, jer mogla je, mirne duše, sjesti za stol i uživati, kuditi ili hvaliti), preuzima u svoje ruke, pa sam onda, nakon svega, kriv što se "pretrgla"!  Ali,  nemali je broj slučajeva da tu funkciju preuzima "osoba vična kuharskim poslovima" i odranije poznata kao vrsna i dokazana reduša, a k tome je krasi i odlika da je odličan organizator i animator okupljanja.

REDUŠA je dakle, obično ženska osoba, koja prilikom većih okupljanja (svadbe, svinjokolje, slavlja različitih povoda, moba i sl.) preuzima "glavnu" ulogu pri pripremanju hrane, organiziranja i tijeka objeda (bilo ručka ili večere). Danas reduše nose epitet "glavne kuharice" I ,dakako, su, zbog svojih malih tajni kuhanja i pripremanja hrane, pa i umješnosti, cijenjene.

Sve gore rečeno, a na inicijativu onih  vicomana, stihoklepaca , pak i seoskih šereta, dalo je povoda za nebrojen niz bečaraca, poskočica i inih pjesmica u kojima se ili pohvaljuje ili zamjera radu i trudu REDUŠA!

Riječ REDUŠA  zabilježena u HER-u, kao "ona koja redi", a kod Vukajlije kao arhaizam i tumačenjem da je to žena koja je (u ondašnjim zadrugama)  određenog dana dobila zadaću da sprema ručak.