REČ PO RIJEČ (1837)

KREDENAC (KREDENC)

Piše: Ilija Ozdanovac

Kredenac (od  njem. Kredenz i tal. credenza)  je samostalni komad namještaja, koji se obično nalazio u kuhinji, u koji se smještalo posuđe, pribor za jelo, osnovne potrepštine za kuhanje, kao šećer, sol, začini, ulje...Našlo se zgodno mjesto i za šalice za kavu, pa i one male  porculanske  figurice svetaca, galebova, balerina...Kredenac (množ. kredenci) je bio masivan i većih dimenzija (kao danas, otprilike ona trokrilna vitrina) i samim tim zahtijevao je i veći prostor za smještanje u prostoriju.

Još pamtim kada se u mojoj kući kupio prvi primjerak (to je bio događaj, a shvaćao se kao "modernizacija" i osuvremenjivanje domaćinstva). Tada, a i sada, kada se sve rjeđe  sreću u domaćinstvima (ili ih uopće više nema!), razmišljam kako mi se činio  lijepim "komadom". Valjda zbog zanimljivog rasporeda polica, ladica i zatvorenih odjeljaka raznih dimenzija, lijepo oblikovanih i blještavih ručki za otvaranje,  ili, pak, zbog nježnozelene sjajne boje s prednje strane.

Godinama, tokom vremena, izredalo ih se, na istom mjestu, nekoliko, ali je svaki primjerak, sukladno napretku, bio moderniji, nekako drugačiji, pa je u petoj ili šestoj generaciji izgubio svoj prepoznatljivi identitet. Tih naših kredenaca, naravno, nema, završiše ni sam ne znam gdje. Jer su  se kao "spremali" u "najzadnje" nastambe dvorišta, pa su vremenom postali gnijezdo za golubove i omiljeno okupljalište glodajućih "kućnih ljubimaca".

Prije par godina, opremajući vikendicu, a kao kasnoosviješteni poklonik rustikalnog stila življenja, zacrtao sam si u glavu, da ću imati baš takav kakvog pamtim! Ali, avaj, nigdje ih pronaći, a tamo gdje ih i nađoh, kod promućurnih nadritrgovaca, koji su ih od sirotinje kupovali u bescijenje,  bijahu mi preskupi.

Zato sam kupio novi, napravljen od jelovine, ali, nije to to..