недеља, 27. април 2014.

KAKO SE LUKA ODMARA?





Piše: Luka Pavičić

Nakon 6 godina, splitski mensaši ponovno organiziraše izlet u Makarsku, s posjetom Biokovskom vrhu Sveti Jure (1762 m.n.m.). Nažalost, nebo nam nije bilo naklonjeno, jer je osvanula kišna subota. Takve vremenske prilike odvratile su nekolicinu koleg(ic)a iz Šibenika i Splita da se upuste u avanturu. Kako ne bi iznevjerili našu domaćicu Anitu, iz Splita je ipak krenula odvažna petočlana ekipa: 2 Petra, Marinko, Neno i moja malenkost.
U kafiću na makarskoj rivi zaključismo da po ovakvom vremenu nema smisla ići na Biokovo. Nakon spizavanja, da nam stomaci ne krule, premjestismo se na rezervi položaj, u staro selo Makar na padinama Biokova. Vrijedna domaćica se pobrinula oko rekvizita za razbijanje dosade, te za rješavanje tekućih problema.
Krenulo se sa kartaškom igrom Popovska (usavršena Lora), koju splitski mensaši promoviraju gdje stignu. Tijekom protekle godine igrala se na GOM-u u Baškoj na Krku, na SOZAH-u u Osijeku, na aerodromu u Moskvi, na WPC-u u Pekingu. Ove godine čak dvadesetak igrača, koristi svaku priliku da ostvari što bolji rezultat i tako „uđe“ na redosljednicu. Nakon vrlo uzbudljive završnice, sa svega 1 bodom razlike, pobijedio je Petar Štambuk ispred Nene i Luke.
Potom se založila se vatra, a Neno i Luka su se uhvatili posla oko roštilja. Dok smo, uz neizostavnu zezanciju, s guštom blagovali, i nebo nam se malo smilovalo, te nas pustilo da odigramo i partiju balota (boće). Vrativši se u kuću domaćice, sa raznovrsnim starinskim predmetima, ponovno se uhvatismo karata, te odigrasmo Kvintilju.
Na kraju druženja, ispunjeni zadovoljstvom, rastasmo se uz najavu slijedećeg susreta, te obavezno traženje prognoze dežurnog meteorologa NA ZRAKOVALU.

5 коментара:

Luka је рекао...

Zadnej riječi (velika slova) je ujedno i premetaljka.

Unknown је рекао...

Lijepa zabava i druženje!
Pozdrav za Luku i društvo!

IlijaO је рекао...

To o zrakovalu- valjda Zoran Vakula-više kiše, kiše više,bla.bla,blja,blja,bljaaaa...(jedna od njegovih prognoza)

Slavko Bovan је рекао...

Ovi Dalmatinci su stvarno genijalni. Umjesto da se kao svi na kugli zemaljskom otimaju oko jedne lopte, trčeći amo-tamo po terenu, oni lijepo imaju svi svoju loptu (ponekad i po dvije) i svi sretni i zadovoljni :)

Belirac је рекао...

Pa nije to samo tako u Dalmaciji. I u Belom Manastiru postoji boćarski klub (vidi ovdje). Čak je i moj komšija, Slavonac porijeklom, počeo boćati. Juče sam ga ispratio na utakmicu u Osijek...