субота, 26. март 2016.

SUSRET U SKOPLJU

Hrana je izvrsna.

Ispred spomen-kuće Majke Tereze.

"Skopsko pivo" je vrhunsko.
Piše: Nikola Petkovski
U Skopju, 21 i 22 marta, se održao makedonsko-hrvatski enigmatski samit na najvišem nivou (koliko je bio visok vidi se na slici, održan je na planini iznad Skopja). Otvaranje samita je bilo otvaranjem flaša "skopskog", a nakon iscrpnih razgovora i dogovora (naročito oko odlaska na Unu), donošenje završnih zaključaka i zatvaranje samita je bilo u gostioni "Intimni kutak" u neposrednoj blizini katoličke crkve u Skopju.

13 коментара:

Анониман је рекао...

Zaista jedno prekrasno druženje sa Nikolom i vrlo ljubaznim Skopljacima (= Makedoncima) koji su pomagali u svakoj situaciji. J. Dubrović.

Dejan Minić је рекао...

Uz skopsko se e možno:)

Mesud је рекао...

Puno pozdrava učesnicima samita i sve najbolje!

Nedjeljko Nedić је рекао...

Nikola je si li ti mogao nahraniti ovoga Šokca?

N. Petkovski је рекао...

Da opišem šta se sve događalo:

21 marta u popodnevnim satima u Skopju su doputovali Josip Dubrović i njegov kum (trebao je i Ilija Ozdanovac, ali na moju žalost on iz opravdanih razloga nije došao). Sačekao sam ih, pa nakon njihovog smeštaja u objekat za noćenje, krenuli smo u obilazak grada i onoga što je vredno videti. Kolima smo se odvezli na obližnju planinu koja se izgiže iznad grada - visoka je 1060 m. Na visini od oko 800 m. se nalazi odličan vidikovac odakle se prostire izuzetan panoramski pogled na ceo grad (dugačak 32 km, a širok 18 km.). Inače odatle se žičarom ide do samog vrha planine gde dominira Milenijumski krst visok 66 m., ali nismo išli tamo, jer je već bio smiraj dana, sunce zalazilo, ali odatle nije tako dobar panoramski vidik grada (desni deo grada se ne vidi).

Onda smo sišli natrag u grad i prošetali centralnim delom grada. Obišli smo veliki gradski trgovski centar, gde smo u jednom kafiću popili skopsko pivo. Za ovaj trgovski centar vezana je jedna anegdota. Nakon rušenja velikog trgovskog centra u Njujorku (kule bliznakinje) pitaju amerikanca: "Koja je razlika između njujorškog i skopskog trgovskog centra". Odgovor je: "Skopski ima 4 sprata više od Njujorškog". Nakon toga prošetali smo centralnim gradskim ploštadom gde dominira spomenik Aleksandru Makedonskom, a tu su i spomenici imperatora Justinijana (koji je rođen na ovom području, kod sela Taor u neposrednoj blizini Skopja), pa onda spomenik cara Samoila, pa Metodije Andonova - Čento (prvi predsednik prezidijuma Makedonije, pa Goce Delčeva i Dame Grueva, i još nekoliko iz istorije Makedonije. Onda smo prošetali glavnom skopskom ulicom na kojoj se nalazi spomen kuća Majke Tereze i išli do kraja, do muzeja grada Skopja - to su ostaci nekad najveće i najlepše železničke stanice na Balkanu, porušena u katastrofalnom zemljotresu 26 jula 1963 godine, na kojoj još uvek stoji sat koji pokazuje vreme katasrofe - 5,17 sati.

(Nastavak sledi)

N. Petkovski је рекао...

Onda smo pešačili ulicama centra grada i obišli rezidenciju EU, pa studentski dom "Kuzman Josifovski Pitu", pa saborni hram Sv. Kliment Ohridski, vlada Republike Makedonije, kej na Vardaru, lepo uređen sa reguliranim koritom i vodostojem nakon velike polave 16 novembra 1962 godine, na njemu uma galije, vodoskoci, započeta je izgradnja panoramskog točka, novi pešački mostovi, a na samom keju u samom centru grada je mnoštvo kafića i restorana. U jednom od ovih restorana smo obavili večeru. Bila je vrlo ukusna hrana, a moji gosti su pored skopskog imali priliku da konzumiraju i prilepsko pivo "zlaten dab". Onda su usledile poslastice koje sam im ja specijalno obezbedio - preukusni ekleri koji su naravno za tili čas nestali.

Sutradan je Josipov kum otišao u šoping a Josip i ja smo za to vreme obišli obližnju železničku stanicu koju je projektovao čuveni japanski arhitekta Kenzo Tange. Karakteristično za nju je što su prostorije stanice - ulazi, biletare, holovi, čekaonice i lokali na prizemlju i prvom katu, a peroni i koloseci su iznad njih na vrhu građevine. Tu je odmah i međugradska i međunarodna autobuska stanica, a takođe i stanice gradskog autobuskog saobraćaja.

(Nastavlja se)

N. Petkovski је рекао...

Onda smo otišli do spomen-kuće Majke Tereze razgledali je unutra sa svim eksponatima koji se tamo nalaze. Interesantno je da je na najgornjem spratu mala crkva gde se obavljaju mise na hrvatskom jeziku.

Onda u 10,00 sati smo specijalnim turističkim panoramskim dvospratnim autobusom obavili kružnu turu oko centra grada i videli: glavnu ulicu Skopja sa pomenutom kućom Majke Tereze, trg Sloboda i gimnazija Josip Broz Tito, saborni hram Sveti Kliment Ohridski (najveći pravoslavni hram u Makedoniji), vlada Republike Makedonije, glavna pošta (prvi objekat u Makedoniji izgrađen od natur-betona), most Goce Delčev, Makedonski narodni teatar (ponovo izgrađen na mestu gde je porušen u zemljotresu i verna je kopija originalu), muzej makedonske revolucionarne borbe, muzej evrejskog holokausta (na mestu gde je pre zemljotresa bila evrejska mahala, gradska tvrđava Kale, stara turska čaršija najveća na Balkanu izvan Istanbula (izgradio ju je Isa Beg, koji je izgradio i manju Baš čaršiju u Sarajevu), crkva Sveti Spas gde se nalazi monumentalni duborez i grob Goce Delčeva, turska ambasada, Mustafa pašina džamija (najveća na Balkanu), muzej savremene likovne umetnosti, spomen kuća-muzej Esme Redžepove, velika ambasada SAD (najveća na Balkanu), rezidencija poglavara Makedonske pravoslavne crkve, sportsko-rekreativni centar "Kale", veliki gradski stadion - Arena Filip II (kompletna replika stadiona Hajduka na Poljudu u Splitu), Daut-pašin hamam (sada umetnička galerija, velika statua Filipa II Makedonskog, crkva Sveti Dimitrija, trg Skenderbeg, Narodna univerzitetska biblioteka (najveća na Balkanu sa preko 1.000.000 kniga), crkva Sveta Bogorodica - zaštitnica Skopja (najpre zapaljena od bugarskih fašista u II svetskom ratu, a onda porušena u zemljotresu, danas kompletno obnovlena), zgrada slušbe društvenog knigovodstva, kopleks sudskih palata, zgrada Makedonske akademije nauka i umetnosti, zgrada Makedonske radio-televizije, olimpijski bazen (prvi u Makedoniji), gradska bolnica (izgrađena između dva svetska rata), park "Žena borec" gde se nalaze brojni spomenici, sobranje Republike Makedonije, triumfalna kapija i glavni trg grada.

(Nastavlja se)

N. Petkovski је рекао...

Nakon ovog živopisnog i bogatog obilaska grada, moje goste sam odveo do katoličke crkve. To je jedno vrlo moderno arhitektonsko ostvarenje. Pošto sam ja arhitekta po struci, ovaj objekat mi je još na samom početku izazvao simpatije i divljenje. Nije velik, ali je vrlo interesantan način na koji je predstavljen u obliku krsta (poznato je da se svaka hrišćanska crkva gradi u obliku krsta i kad se gleda odozgo vidi se zdanje koje predstavlja krst).

Tu je bio otprilike kraj boravka mojih dragih gostiju u Skopju i pre nego što su napustili moj grad, odveo sam ih u obližnju gostionu koja se zove "Intimni kutak" na bogat ručak. U vedroj i srdačnoj atmosferi smo prošli te zadnje trenutke.

Sve u svemu oni su tu bili (bez noćenja) efektivnih 9 sati i ja sam se potrudio za toliko malo vremena da im maksimalno obezbedim najveći užitak boravka. Mislim da sam upeo i da su oni zadovoljno nastavili put dalje prema Prištini, a zatim i u Crnu Goru (kod Ilije Đurkovića) i dalje. Dobro je da nas je poslužilo vreme, jer u vreme nekoliko kišovitih dana, nihov boravak u Skopju je protekao u sunčanoj atmosferi. Ponavljam da mi je žao što nije došao i Ilija Ozdanovac, ostaje za drugi put.

Makar i kratkotrajni, ovakvi susreti su veoma dragoceni i meni je bilo veliko zadovoljstvo što mogu nekome da budem domaćin. Svako je dobrodošao meni u Skopje.

N. Petkovski је рекао...

Dok sam sve ovo pisao, vidim pitanje Nedjeljka Nedića - jesam prijatelju, jesam i nahranio sam ga i napio piva i svi smo zajedno uživali. Uveče pre nego su otišli na spavanje, potrudio sam se da mu obezbedim nekoliko limenki piva jer kod nas je zakon da se u trgovini ne prodaju alkoholna pića nakon 19,00 sati, ali snašao sam se, i u 22,30 sam mu obezbedio pivo. Gost mora biti zadovoljan i ja sam bio jako dobar domaćin.

Slavko Bovan је рекао...

Pohvala za Nikolu Makedonskog, reportera sa lica mjesta.

Luka је рекао...

PremetLuk uz sliku br.3:

NO, ISPIJALI O.K.!

Анониман је рекао...

"Narodna univerzitetska biblioteka (najveća na Balkanu sa preko 1.000.000 kniga)"


Nije najveća na Balkanu.

N. Petkovski је рекао...

Ja nisam izmislio taj podatak, tako je govorio vodič u autobusu prilikom obilaska grada. Ako on laže, onda i ja lažem. A ti anonimuse nemaš se čega plašiti da se potpišeš i da daš podatak koja je biblioteka najveća na Balkanu, jer ako tvrdiš da ova biblioteka nije najveća na Balkanu, onda to moraš tvrditi na osnovu tačnih podataka. Ja bih ti bio veoma zahvalan i preneću tvoj podatak vodiču da u budućnosti ne laže turiste. Dakle, samo hrabro napred, piši, iznesi podatak. Zaslužićeš samo pohvale i zahvalnost, možeš da se dičiš, a ne da se stidiš i bojiš.

Na internetu stoji ovaj tekst:
Национална и универзитетска библиотека „Св. Климент Охридски“ (порано: „Народна и универзитетска библиотека „Св. Климент Охридски“), скрат. НУБ „Св. Климент Охридски“ или НУБСК — национална библиотека на Република Македонија и универзитетска библиотека на универзитетот „Св. Кирил и Методиј“ во Скопје. Покрај ова, од 1960 наваму, таа е водечки извор на материјали во истражната дејност, депозитна библиотека и еден од предводниците во дигитализацијата на книжното богатство на Македонија. Фондот со кој располага НУБСК брои над 3 милиони единици.
Библиотеката го носи името на големиот сесловенски просветител Свети Климент Охридски (840-916). Меѓу нејзините дејности се вбројува комплетирање и обработка на библиотечен материјал, библиографска дејност, информациска дејност, чување, заштита и конзервација на библиотечен материјал, образовна дејност и меѓународна соработка.

Dakle, fond je čak 3 miliona, puno više nego što je izneo vodič, ali nemam podatak da li je najveća biblioteka na Balkanu. To ti argumentovano napiši.