Hvala, lijepo podsjećanje Sjećam se ovog rada, jedan od onih na koje samo mislio pišući kako bi bilo lijepo i logično da sami predstavimo svoje radove na koje smo ponosni. Zaista, kakva bi bila razlika da sam ga Slavku poslao ja a ne Jovan? Nije nikakva tajna da smo tašti, vezani sa svoje kreacije, da volimo da budu primijećene, pohvaljene (ja bih radije rekao analizirane)... Cilj je da vidimo nešto što nismo nikad vidjeli ili smo zaboravili, a to sa taštinama i sličnim stvarima niti je novo niti je zanimljivo niti je vrijedno pažnje. Naravno, bilo bi savršeno da imamo ozbiljnu obradu i kritiku vrijednih kreacija i opusa (pogotovo enigmata koji više nisu s nama). Šta ćemo kad to nemamo, možemo kao dosad (veliko hvala svima na trudu), a možda možemo i malko bolje, što (meni) znači opuštenije i ozbiljnije.
U to sam vrijeme redovno kupovao i pomalo rješavao Kviz, bolje reći bilo je nekoliko autora čije sam radove redovno rješavao, a ostalo zavisno od teme, trenutnog interesa, slobodnog vremena i t. sl. Koliko se sjećam, uvijek sam rješavao Železnikove i Kurpesove radove. Za P. Bogdanovića, M. Đurđevića, I. Maljkovića, S. Lukića i S. Šarca, koje sam takođe volio rješavati, nisam siguran da li redovno, ali sam potpuno siguran da sam uvijek rješavao i Hajrine radove. Tako da se dobro sjećam svih njegovih radova iz Kviza ovdje predstavljenih posljednjih dana, takođe i Pauletićevog o Ilindenskom ustanku.
Što se tiče ove Hajrine križaljke, prvo da primijetim da on sadrži četverougaonu bjelinu, ne 6x6 već 7x6. U stvari, sadrži proširenu bjelinu 7x6, koja je – po svemu sudeći – tako ispala (sa značajnim pravougaonim dijelom). Mislim da ovdje nije poenta u bjelini, u četverougaonoj svakako nije, već u slaganju i ukrštanju dugih pojmova, enigmatski lijepih i više-manje svima poznatih, što je logično dovelo do stvaranja određene bjeline. Dosta je autora u to vrijeme uopšte, znači ne samo Kvizovih saradnika, pravilo radove sa bjelinama različitih oblika i dimenzija, ali se ne sjećam da je bio ijedan koji je to redovno radio. Obično je u svakom broju bilo po nekoliko radova koji su se na taj način izdvajali od ostalih.
Ovdje je značajno primijetiti dobru prožetost rada i neomeđenost pravougaonog dijela bjeline lancima crnih polja, što se za kompletnu bjelinu ipak ne bi moglo reći. Kao i obično, bjelina se plati određenom cijenom, a to je u ovom radu veliki broj kratkih pojmova (od jednog, 2 i 3 slova) uz ivice rada, od kojih je dobar dio dio nastao i kao posljedica insistiranja na dugačkim pojmovima pod 18. uspravno i 19. vodoravno. Nadalje, tu je i značajan broj jednoslova (4) i dvoslova (1) unutar lika, od kojih su se neki morali i mogli izbjeći.
Uprkos navedenom, rad je, složio bih se sa Vladimirom, izvrstan. Kako zbog postignute bjeline, tako – i još više – zbog sadržaja, o čemu je autor i te kako vodio računa, a najočigledniji dokaz je već pomenuti pojam pod 19. vodoravno (Oslobođenje Skoplja). Pored velikog broja izuzetno lijepih i poznatih riječi i sintagmi, rad sasvim sigurno ima – ne mogu sada brojiti i računati, prepustiću to nekome drugom – veliki broj slovnih skupina i veliku prosječnu dužinu riječi.
Pozdrav Radoja, hvala ti na trudu i vremenu, slažem se sa analizom..., da li rad zaslužuje epitet izvrstan ovisi o darežljivosti ocjenjivača (kao u klizanju i sl), odnosno kriterijima koje veže za svaki od mogućih epiteta. Meni je drag jer sam zadovoljan središnjom kombinacijom koja nije predvidiva, dosadna, izolirana... Koliko je bjelina velika mi je tada, a i sada, mnogo manje važno. Savršeno precizno si locirao izvor slabosti u dovršavanju, dva duga pojma (19. vod, 18 usp). Tada sam mislio da je plaćena cijena (dvoslovi i jednoslovi) prihvatljiva, danas bih ostavio OSLOBOĐENJE SKOPLJA, a desni dio bih pokušao drugačije, produžiti 51 vodoravno u SAMOTRAČANIN, 63 vodoravno u ALJOŠIN i tako otvoriti mogućnosti da izbjegnem dvoslove na 25 i 72 vodoravno, jednoslov uz br 55... Cijena bi bila gubitak SOCIJALDEMOKRAT-a, dva uzastopna jednoslova uz ivicu mreže (gdje su sada DE)... možda ne bi uspjelo, sada samo gledam... Primjer je zanimljiv jer središnja kombinacija ne ostavlja puno mogućnosti, upravo zbog pomenutih vrlina. Očito je da se autor naradio i oko dovršavanja. Pitanje je da li bih sad, uz pomoć novih alatki, uspio napraviti bolju završnicu.
PDR je sigurno prilično nizak (smanjuju ga brojni kratki pojmovi), broj samoglasničkih skupina je nadprosječan,koeficijent prožetosti bi bio solidan, procent crnih polja tek solidan, broj nefrekvenentih slova solidan.
Je li ovaj format 21x15 bio regularan tada ili je iznuđen da bi se spasila glavna kombinacija?
Da, da. U pravu si. Dobar primjer kako opšti utisak može da zavara. Rad zaista ima dosta skromnije brojčane pokazatelje od očekivanih: 46 CP, PDR 4,18 i 84 SS. Međutim, to je karakteristika većine ovakvih radova pa je matematika kod njih obično u drugom planu. Inače, mislim da radovi sa bjelinom u uglu, posebno gornjem lijevom, imaju ili bi bar trebalo da imaju bolje brojčane pokazatelje od radova sa ovako postavljenom bjelinom.
Mislim da je standardni format klasične križaljke u Kvizu bio 23x13, ali su relativno često objavljivani i radovi dimenzija 23x14. Ovo je sasvim sigurno iznuđen format kako bi se spasila glavna kombinacija. Moram primijetiti da se isto moglo postići (sačuvati glavna kombinacija) i sa formatom 23x14 da su mogućnosti pretraživanja bile samo 30-ak posto današnjih.
Raspisah se kod Miroslavu na temu tematskih skandinavki... ne sjećam se ni jedne od te dvije moje solidne skandinavke. Možda je to najkraća definicija kvaliteta - ako se čovjek sjeća nekog rada, kao autor, rješavač, urednik (po dobru naravno). To se, naravno, odnosi samo na nas "manijake", ako se rješavač sjeća izdanja kojim je bio zadovoljan urednički cilj je postignut.
O novim alatkama se ne priča previše, imali smo davno kod Adnana onu slavnu diskusiju o kompjuterskom sastavljanju, poslije i poneki žestoki (po mom mišljenju neopravdano) stav na temu korištenja Compilera i sličnih programa. Vjerujem da na današnju produkciju mnogo više utiču obimne baze podataka. Opet nema razloga za otpor, naprotiv, računa se rezultat, ako su radovi bolji zahvaljujući novim alatkama svi su na dobitku. Eh, a šta je bolje ...
6 коментара:
Odgonetke:
Nogometaši: DARKO PANČEV (višak "O");
Svjetski problem: NEZAPOSLENOST;
Križaljka sa belinom 6 x 6 sa dobro uklopljenim dugačkim pojmovima.
Sve u svemu - izvrsno!
Vlašar
Hvala, lijepo podsjećanje Sjećam se ovog rada, jedan od onih na koje samo mislio pišući kako bi bilo lijepo i logično da sami predstavimo svoje radove na koje smo ponosni. Zaista, kakva bi bila razlika da sam ga Slavku poslao ja a ne Jovan? Nije nikakva tajna da smo tašti, vezani sa svoje kreacije, da volimo da budu primijećene, pohvaljene (ja bih radije rekao analizirane)... Cilj je da vidimo nešto što nismo nikad vidjeli ili smo zaboravili, a to sa taštinama i sličnim stvarima niti je novo niti je zanimljivo niti je vrijedno pažnje. Naravno, bilo bi savršeno da imamo ozbiljnu obradu i kritiku vrijednih kreacija i opusa (pogotovo enigmata koji više nisu s nama). Šta ćemo kad to nemamo, možemo kao dosad (veliko hvala svima na trudu), a možda možemo i malko bolje, što (meni) znači opuštenije i ozbiljnije.
U to sam vrijeme redovno kupovao i pomalo rješavao Kviz, bolje reći bilo je nekoliko autora čije sam radove redovno rješavao, a ostalo zavisno od teme, trenutnog interesa, slobodnog vremena i t. sl. Koliko se sjećam, uvijek sam rješavao Železnikove i Kurpesove radove. Za P. Bogdanovića, M. Đurđevića, I. Maljkovića, S. Lukića i S. Šarca, koje sam takođe volio rješavati, nisam siguran da li redovno, ali sam potpuno siguran da sam uvijek rješavao i Hajrine radove. Tako da se dobro sjećam svih njegovih radova iz Kviza ovdje predstavljenih posljednjih dana, takođe i Pauletićevog o Ilindenskom ustanku.
Što se tiče ove Hajrine križaljke, prvo da primijetim da on sadrži četverougaonu bjelinu, ne 6x6 već 7x6. U stvari, sadrži proširenu bjelinu 7x6, koja je – po svemu sudeći – tako ispala (sa značajnim pravougaonim dijelom). Mislim da ovdje nije poenta u bjelini, u četverougaonoj svakako nije, već u slaganju i ukrštanju dugih pojmova, enigmatski lijepih i više-manje svima poznatih, što je logično dovelo do stvaranja određene bjeline. Dosta je autora u to vrijeme uopšte, znači ne samo Kvizovih saradnika, pravilo radove sa bjelinama različitih oblika i dimenzija, ali se ne sjećam da je bio ijedan koji je to redovno radio. Obično je u svakom broju bilo po nekoliko radova koji su se na taj način izdvajali od ostalih.
Ovdje je značajno primijetiti dobru prožetost rada i neomeđenost pravougaonog dijela bjeline lancima crnih polja, što se za kompletnu bjelinu ipak ne bi moglo reći. Kao i obično, bjelina se plati određenom cijenom, a to je u ovom radu veliki broj kratkih pojmova (od jednog, 2 i 3 slova) uz ivice rada, od kojih je dobar dio dio nastao i kao posljedica insistiranja na dugačkim pojmovima pod 18. uspravno i 19. vodoravno. Nadalje, tu je i značajan broj jednoslova (4) i dvoslova (1) unutar lika, od kojih su se neki morali i mogli izbjeći.
Uprkos navedenom, rad je, složio bih se sa Vladimirom, izvrstan. Kako zbog postignute bjeline, tako – i još više – zbog sadržaja, o čemu je autor i te kako vodio računa, a najočigledniji dokaz je već pomenuti pojam pod 19. vodoravno (Oslobođenje Skoplja). Pored velikog broja izuzetno lijepih i poznatih riječi i sintagmi, rad sasvim sigurno ima – ne mogu sada brojiti i računati, prepustiću to nekome drugom – veliki broj slovnih skupina i veliku prosječnu dužinu riječi.
Pozdrav Radoja, hvala ti na trudu i vremenu, slažem se sa analizom..., da li rad zaslužuje epitet izvrstan ovisi o darežljivosti ocjenjivača (kao u klizanju i sl), odnosno kriterijima koje veže za svaki od mogućih epiteta. Meni je drag jer sam zadovoljan središnjom kombinacijom koja nije predvidiva, dosadna, izolirana... Koliko je bjelina velika mi je tada, a i sada, mnogo manje važno. Savršeno precizno si locirao izvor slabosti u dovršavanju, dva duga pojma (19. vod, 18 usp). Tada sam mislio da je plaćena cijena (dvoslovi i jednoslovi) prihvatljiva, danas bih ostavio OSLOBOĐENJE SKOPLJA, a desni dio bih pokušao drugačije, produžiti 51 vodoravno u SAMOTRAČANIN, 63 vodoravno u ALJOŠIN i tako otvoriti mogućnosti da izbjegnem dvoslove na 25 i 72 vodoravno, jednoslov uz br 55... Cijena bi bila gubitak SOCIJALDEMOKRAT-a, dva uzastopna jednoslova uz ivicu mreže (gdje su sada DE)... možda ne bi uspjelo, sada samo gledam... Primjer je zanimljiv jer središnja kombinacija ne ostavlja puno mogućnosti, upravo zbog pomenutih vrlina. Očito je da se autor naradio i oko dovršavanja. Pitanje je da li bih sad, uz pomoć novih alatki, uspio napraviti bolju završnicu.
PDR je sigurno prilično nizak (smanjuju ga brojni kratki pojmovi), broj samoglasničkih skupina je nadprosječan,koeficijent prožetosti bi bio solidan, procent crnih polja tek solidan, broj nefrekvenentih slova solidan.
Je li ovaj format 21x15 bio regularan tada ili je iznuđen da bi se spasila glavna kombinacija?
Da, da. U pravu si. Dobar primjer kako opšti utisak može da zavara. Rad zaista ima dosta skromnije brojčane pokazatelje od očekivanih: 46 CP, PDR 4,18 i 84 SS. Međutim, to je karakteristika većine ovakvih radova pa je matematika kod njih obično u drugom planu. Inače, mislim da radovi sa bjelinom u uglu, posebno gornjem lijevom, imaju ili bi bar trebalo da imaju bolje brojčane pokazatelje od radova sa ovako postavljenom bjelinom.
Mislim da je standardni format klasične križaljke u Kvizu bio 23x13, ali su relativno često objavljivani i radovi dimenzija 23x14. Ovo je sasvim sigurno iznuđen format kako bi se spasila glavna kombinacija. Moram primijetiti da se isto moglo postići (sačuvati glavna kombinacija) i sa formatom 23x14 da su mogućnosti pretraživanja bile samo 30-ak posto današnjih.
Raspisah se kod Miroslavu na temu tematskih skandinavki... ne sjećam se ni jedne od te dvije moje solidne skandinavke. Možda je to najkraća definicija kvaliteta - ako se čovjek sjeća nekog rada, kao autor, rješavač, urednik (po dobru naravno). To se, naravno, odnosi samo na nas "manijake", ako se rješavač sjeća izdanja kojim je bio zadovoljan urednički cilj je postignut.
O novim alatkama se ne priča previše, imali smo davno kod Adnana onu slavnu diskusiju o kompjuterskom sastavljanju, poslije i poneki žestoki (po mom mišljenju neopravdano) stav na temu korištenja Compilera i sličnih programa. Vjerujem da na današnju produkciju mnogo više utiču obimne baze podataka. Opet nema razloga za otpor, naprotiv, računa se rezultat, ako su radovi bolji zahvaljujući novim alatkama svi su na dobitku. Eh, a šta je bolje ...
Laku noć Radoja i druge noćobdije.
Постави коментар