ACTA AENIGMATICA (23)

DAN ZAGONETAČA (I)

Piše: Stjepan Horvat

Kada sam se 1968. upustio u avanturu osnivanja enigmatskog kluba, bio sam student na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, tada najbližem koji je davao kakvo-takvo obrazovanje vezano uz novinarstvo. A i njega sam upisao nakon gimnazije, u kojoj sam pohađao prirodni smjer u uvjerenju da ću jednog dana biti strojarski ili brodograđevni inženjer. Sve se to promijenilo kada sam nakon zarazne žutice u osmom razredu završio u bolnici i kada sam po prvi puta iz znatiželje počeo rješavati križaljke – prvo u „Džepnoj križaljci“, pa onda u „Rebusu“ i „Enigmi“, kasnije u „Problemu“ i „Sfingi“. I želio sam surađivati (sastavljati), a to je već išlo teže. Počeo sam piskarati za lokalne novine, izdavao sam gimnazijski list, postao honorarni dopisnik „Vjesnika“ i od inženjera 1966. postao – piskaralo. No, da skratim ovaj uvod – kako je bilo malo listova pa je bilo i malo prilika za objavljivanje, posebno mladim, neiskusnim sastavljačima, došla je ideja da pokrenemo vlastiti časopis. A ispalo je najjednostavnije osnivanjem kluba koji će biti izdavač.

Tako smo u svibnju 1968. osnovali Enigmatsko udruženje Bjelovar, koje je djelovalo na području cijele Jugoslavije, a to je tražilo saveznu registraciju i štošta drugoga. I brzo se pročulo za EUB jer smo u časopisu „Čik pogodi“ objavili noticu o tome, a pratili su to i mladi, ali i stari. Tako je krenuo prvi „Čvor“ i dalje se sve otvaralo. A imali smo puno ideja koje do tada nitko nije ni zamislio, a kamoli pokušao ostvariti. Vrata Enigmatskog udruženja Bjelovar bila su otvorena svima, radovalo nas je svako pismo ili dopisnica, s pohvalama ili kritikama, prijedlozima. Moja malenkost dobila je veliku podršku od Slavka Peleha i Ferde Pavešića, a kasnije su se pridružili brojni drugi renomirani autori i sastavljači. Kada se vidjelo kako radimo, ideje su dolazile sa svih strana… trebalo ih je samo realizirati.

U ovom nastavku pokušat ću zabilježiti kako su nastala prva okupljanja zagonetača, posebno i zato što si danas mnogi prisvajaju neke zasluge za to, a mnogi i zaboravljaju tko ih je poticao, pomagao i savjetovao u kasnijim takvim prigodama.

Prvo veliko druženje zagonetača s područja cijele Jugoslavije održano je 14. rujna 1969. godine. Tada smo ga nazvali DAN ZAGONETAČA – Prvi susret zagonetača Jugoslavije. A zašto Dan zagonetača? Jednostavno zato što smo u okviru velike vinkovačke priredbe folklora „Vinkovačke jeseni“ uspjeli ugurati u program na jedan dan našu priredbu vezanu za prvo okupljanje zagonetača.

E sada, inicijativa je potekla od Osječanina Borisa Antonić i Vinkovčana Dušana Šuše i Ivana Antonića, kojima su se kasnije pridružili Zdenko Svoren i Ivan Rudić iz poduzeća „Monter“, koji će nekoliko godina poslije pratiti susrete u Vinkovcima. Oni su predložili, mi smo u Bjelovaru rado prihvatili, uspostavio se kontakt s predstavnicima „Vinkovačkih jeseni“ i u konačnici – okupili smo se. Moram reći da je sve materijalne troškove oko pripreme snosio EUB (poštarine, pozivnice, okružna pisma, diplome, spomenice, posebni broj „Čvora“ i štošta drugog).

I kasniji susreti održavali su se u Vinkovcima, jednostavno zato što su nas „Vinkovačke jeseni“ prihvatile i uvrstile u redoviti svoj program, zato što su u ono vrijeme Vinkovci bili najbolje povezani željeznicom i dr.

Mjesec dana prije održavanja Prvog susreta zagonetača Jugoslavije Enigmatsko udruženje Bjelovar uputilo je svim svojim članovima cirkularno pismo (preteču neke vrste informacija za članstvo) s opisom svega što će se događati u Vinkovcima. U tom pismu, između ostaloga, pisao sam:

„U želji da zagonetaštvo što više propagiramo u raznim krajevima naše zemlje, prihvatili smo još jednu akciju. Zagonetači Vinkovaca i Osijeka predložili su nam da u okviru velike privredno-turističke manifestacije 'Vinkovačke jeseni' organiziramo Prvi susret zagonetača Jugoslavije. Ovaj smo prijedlog prihvatili, tim više što smo u zagonetačima iz ova dva grada našli vjerne i aktivne ljubitelje zagonetaštva te marljive članove našeg Udruženja“.

Nikada nisam skrivao tuđe zasluge, umanjivao ih ili svojatao, ali mi dođe žao kada nakon toliko godina pojedinci zaboravljaju kako je to bilo u ona vremena potpuno drugačija gospodarski, tehnološki pa i financijski, kako smo si pokušavali jedni drugima pomoći, a jedini cilj nam je bilo – populariziranje enigmatike.

Ovdje je faksimil službene pozivnice, iz koje je vidljivo da Enigmatsko udruženje Bjelovar i Organizacioni odbor „Vinkovačkih jeseni“ 14. rujna 1969. godine organiziraju u Vinkovcima DAN ZAGONETAČA – Prvi susret zagonetača Jugoslavije. Nije bilo drugih klubova, društava ili udruženja koja bi to tada radila, kako se to kasnije pokušavalo prikazati. I još jedna stvar, za desetu obljetnicu „Vinkovačkih jeseni“ Enigmatsko udruženje Bjelovar nagrađeno je najvišim priznanjem te manifestacije – „Zlatnom jabukom“!