ZERDELIJA
Piše:
Ilija Ozdanovac
Valjda
je moj dada Pera jedva dočekao da narastem do, otprilike, visine kuhinjskog
stola i da krenem u školu, pa da me stavi u funkciju aktivnog sudionika
kućanstva i da ga koliko-toliko, bar ljeti, rasteretim obaveza. Kako je
didak Ilija nedavno umro (baš te godine kad sam krenuo u školu, '68), a
baba Agica bila na stanu, trebalo je svakodnevno tjerati taj naš čopor
svinja na stan, kojeg nikada, za divno čudo, nisam točno mogao ili znao
prebrojiti, i pred večer vraćati ih nazad, kući, ja sam bio najpogodniji
za taj zadatak. Koji mi baš nije "legao"!
Završetkom
školske godine, sredinom lipnja, ma, čim sam pomislio, jupi, nema više
škole, ja sam bio taman dobrodošao...Tromjesečno ferije, moš' mislit
...nije se uvažavalo što sam prošao s pet!.
Na
moju sreću, nisam bio jedini. Bilo nas je nekoliko blizuiistogodišnjaka iz
komšiluka (oni su prolazili s dva-tri). A opet, s istim okolnostima i s
istim zadaćama…Al' smo sve podnosili stoički! Ma šta god to značilo!
Moja
zadaća je bila otjerati i vratiti svinje sa stana, a ono između? - eh, one su
se snalazile, a i ja…Cijeli božji dan sloboda…Okolo lenije, njive, šuma,
Spačva...sto vragova...Kako za svinje, tako i za mene. Od naše kuće do
stana, brat bratu, četiri kilometra. Od Varoščice do Jelca, jer, tamo nam je bio
stan (koga više nema!), trebalo je proći okolnim uličicama do Čatinih
livada, a onda kod Žagerove ciglane, pravac prema šumi. Svinje
su to već odavno znale.
U
jednom dijelu sadašnje ulice K.Držislava, prije, dok je ličila na sokak,
zvana i znana kao Cuckovci, u Otoku, neposredno iza kuće čiče,
kog sam znao pod nadimkom Šoša Ivanetin, na stražnjem dijelu numere Brate
Čolakovog, preko drvene, uljem namazane i žicom zaštićene ograde,
nadvijalo se stablo ZERDELIJE, one s crvenkastim plodovima! To je,
putem, bila moja prva, dobroiskorištena pauza, taman da napunim džepove,
kasnije i stomak. Taman dok ne zamaknem iz vidokruga dušebrižnika koji su pazili
da se netko ne vere i ne daj Bože kida grane! A ako su se svinje samo malo
zadržale na kanalu, stigao bih napuniti i torbak...
ZERDELIJA
lat. Prunus cerasifera, iako se ponegdje navodi i latinski naziv Prunus
pseudoarmeniaca, je stablo (iako mislim voćka) iz porodice Rosaceae
koja obilato rodi slatko-kiselkastim okruglastim plodovima (neodoljivo
podsjeća na šljivu, ali na sreću uživatelja dolazi ranije od šljiva). Prednost
joj je bila što se mogla konzumirati i poluzrela!
I
sada na, kraju, (kažu da tako najbolje i uspjeva) onog mog parčeta ponosno
raste i rodi jedna. Pomalo zanemarena. I baš je žuta. Ali nju nitko ne
"drnja"! Osobno znam da se od nje dobiva dooobraa rakija, al' ne dođe
na red. Izguraše je bistrica čačanka, cerićanka i sva sila novonastalih
inačica...
Sam
naziv ZERDELIJA dolazi od tursko - perzijske riječi; zerdali - zerdalu, u
značenju: žuta šljiva.
Rasprostranjena
je gotovo svuda, pa se i zove svakako: amula, divlja šljiva, cibor, cuborić,
ciborica, ciburin, džanarika, mirobalana, grezdelija, zezdalija, driskulja,
škorica, šljivić...
Ne
treba naglašavati da je zerdelija zabilježena u gotovo svim dostupnim nam rječnicima.
14 коментара:
U Busovači se kaže ZERDELIJA , a u Sarajevu REZDELIJA , Tonći
ZRELA-JEDI!
Još jedna lijepa, Ilijina a ćopićevska, priča.
U mojem kraju je zerdalija. Ne mogu se sjetiti kada sam vidio to stablo. A nekoć su se za krađu zerdalije dobivale batine.
Ja sam cijeli zivot u Zenici jeo drezdelije !
Danko
U Splitu se ova voćka zove arzelinka, a evo još nekih naziva iz Dalmacije za ovu voćku: japanska šljiva mirabela, ringlov, vinika
У Македонији се ова шљива зове ЏАНКА.
Prošli tjedan provedoh u Njemačkoj i saznah: tamo je zerdelija Mirabela!
Lep prilog Ilija, inspirativan!
ZER DE LI JA
DE RI VA TI
LI VA DAR KA
JA TI KA LANG
MI RA BE LA
RA BAR BA RA
BE BA LU KA
LA RA KA DIS
ZA DRE MA TI
DRE ZDE LI JA
MA LI NA RI
TI JA RI CA
RAZDIJELE
DA ZRELIJE!
Od svih spomenutih naziva u mom rodnom selu u Baranji koristi se samo jedan - RINGLOV!
Belirac
Постави коментар