Lijep rad, čestitke za Zlatka... porediti ga sa prethodnim bi tražilo staviti ih jedne pored drugih, ovaj čas nemam energije za to, možda poslije ako se razvije diskusija... Kao vrline, primjetne na prvi pogled, izdvojio bih izbalansiranost (nije savršena jer je najcrnje dolje desno), krasan obod (samo jedno crno polje u svakoj od četiri stranice), odsustvo jednoslova i dvoslova u sredini (specifičan je lik pa je sredina nešto drugo), samo dva troslova koji ne diraju nikakvu ivicu, raznovrstan i zanimljiv sadržaj (po prirodi i strukturi pojmova, zanimljivim kombinacijama), solidna prisutnost manje frekventnih slova, odsustvo glagola (postoje prekrasni glagoli, ali najčešće srećemo one druge kao nužno zlo ...)... Nema super dugih prolaza, nema super zanimljivih, neočekivanih ili izrazito svježih sintagmi, vjerujem da postoje teže rješiva polja (nisam u stanju ovako otprve locirati ih, valjalo bi pogledati pojmove koje ne znam), PDR i broj crnih polja su solidni, biće da nisu u samom vrhu.
Jasno je na prvi pogled da je ovaj rad iz iste „škole“ kao prethodno viđeni; jako im je sličan, ali postoje određene razlike. Kao prvo primjetno je odsustvo bjelina u (svim) uglovima, što je bila karakteristika i trećeplasirane Cvitkovićeve križaljke; ta dva rada su nekako najuporedivija. Međutim, ovdje autor nije težio potpunim prolazima u ivičnim redovima/kolonama, što je rezultiralo mnogo boljim brojčanim pokazateljima, ali i ljepšim sadržajem.
Ovaj rad ima 3 CP i čak 14 riječi manje te znatno veću PDR (5,61 : 5,03). Ima ovdje i sasvim dugih prolaza, ali nisu „napadno“ raspoređeni uz izrez za sliku pa manje paduju u oči. Broj slovnih skupina je neznatno veći (116 : 112), a karakteristično za oba rada je veliki broj povezanih suglasničko-samoglasničkih skupina, mada ih je ovdje više (8 : 5).
Izbor riječi je ipak ljepši, u stvari najljepši dosad viđeni, na što upućuje i nemali broj nefrekventnih slova. Kao posebno lijepe izdvojio bih BESPOSLIČARSTVO, KOMORAČEVO ULJE, ČINITELJ, PAKLENJAK, zatim ORAO BRADAN, POGONSKA OSOVINA, VIEIRA, MURIEL SE UDAJE, EISNER, ILIESCU i, naravno, SYLVIE VARTAN koja se (u lijepoj kombinacij sa ARIZONA CITY), čini se, nenadano „izborila“da bude predstavljena slikama.
Najveći nedostatak rada je ipak odsustvo ugaonih bjelina, tj. ova 3 izolovana crna polja u 3 ugla, pogotovo ovo u donjem desnom; moguće da je zahvaljujući njima i lošije plasiran nego što objektivno zaslužuje.
Rizikujući da me plahoviti i nepredvidljivi autor pojuri sa tomahavkom, i ja ću se ipak oglasiti. :)
Generalno, slažem se sa prethodnim misliocima.
Dodao bih da je sadržinski ozbiljnija od svih bolje plasiranih, a od nekih je bar duplo jača. Glupo je porediti ovu križaljku sa npr. drugoplasiranom jer je to kao kad bismo jednu trku u kojoj su trabant i fića pretekli pežoe i mercedese uzeli kao moguću. A to objektivno nije moguće jer nije logično. Dakle, dešava se samo u naučnoj fantastici (ili, recimo, ako je žiri nedovoljno stručan, nonšalantan, pijan, drogiran i slično).
Neke stvari mi se uopšte ne sviđaju: toliko je usiljena i napeta da se stiče utisak da je autor odjednom hteo da pokaže sve što zna (a on, u principu, ovoliko zna, ni više, ni manje). Onda je prema kraju gubio snagu, i zato valjda taj donji desni ćošak deluje smandrljano (tu je možebiti samo jedno cp u višku, ali ostavlja vrlo nepovoljan utisak). Ukratko, ovo nije križaljka za opuštanje, više je za samozlostavljanje, ali je u čisto zanatskom smislu vrlo dobra.
6 коментара:
Jesu li to ocjenjivači uzeli godišnji odmor?
Nema odmora dok traje obnova.
Lijep rad, čestitke za Zlatka... porediti ga sa prethodnim bi tražilo staviti ih jedne pored drugih, ovaj čas nemam energije za to, možda poslije ako se razvije diskusija... Kao vrline, primjetne na prvi pogled, izdvojio bih izbalansiranost (nije savršena jer je najcrnje dolje desno), krasan obod (samo jedno crno polje u svakoj od četiri stranice), odsustvo jednoslova i dvoslova u sredini (specifičan je lik pa je sredina nešto drugo), samo dva troslova koji ne diraju nikakvu ivicu, raznovrstan i zanimljiv sadržaj (po prirodi i strukturi pojmova, zanimljivim kombinacijama), solidna prisutnost manje frekventnih slova, odsustvo glagola (postoje prekrasni glagoli, ali najčešće srećemo one druge kao nužno zlo ...)... Nema super dugih prolaza, nema super zanimljivih, neočekivanih ili izrazito svježih sintagmi, vjerujem da postoje teže rješiva polja (nisam u stanju ovako otprve locirati ih, valjalo bi pogledati pojmove koje ne znam), PDR i broj crnih polja su solidni, biće da nisu u samom vrhu.
Jasno je na prvi pogled da je ovaj rad iz iste „škole“ kao prethodno viđeni; jako im je sličan, ali postoje određene razlike. Kao prvo primjetno je odsustvo bjelina u (svim) uglovima, što je bila karakteristika i trećeplasirane Cvitkovićeve križaljke; ta dva rada su nekako najuporedivija. Međutim, ovdje autor nije težio potpunim prolazima u ivičnim redovima/kolonama, što je rezultiralo mnogo boljim brojčanim pokazateljima, ali i ljepšim sadržajem.
Ovaj rad ima 3 CP i čak 14 riječi manje te znatno veću PDR (5,61 : 5,03). Ima ovdje i sasvim dugih prolaza, ali nisu „napadno“ raspoređeni uz izrez za sliku pa manje paduju u oči. Broj slovnih skupina je neznatno veći (116 : 112), a karakteristično za oba rada je veliki broj povezanih suglasničko-samoglasničkih skupina, mada ih je ovdje više (8 : 5).
Izbor riječi je ipak ljepši, u stvari najljepši dosad viđeni, na što upućuje i nemali broj nefrekventnih slova. Kao posebno lijepe izdvojio bih BESPOSLIČARSTVO, KOMORAČEVO ULJE, ČINITELJ, PAKLENJAK, zatim ORAO BRADAN, POGONSKA OSOVINA, VIEIRA, MURIEL SE UDAJE, EISNER, ILIESCU i, naravno, SYLVIE VARTAN koja se (u lijepoj kombinacij sa ARIZONA CITY), čini se, nenadano „izborila“da bude predstavljena slikama.
Najveći nedostatak rada je ipak odsustvo ugaonih bjelina, tj. ova 3 izolovana crna polja u 3 ugla, pogotovo ovo u donjem desnom; moguće da je zahvaljujući njima i lošije plasiran nego što objektivno zaslužuje.
Od mene: ocjena 9.
Rizikujući da me plahoviti i nepredvidljivi autor pojuri sa tomahavkom, i ja ću se ipak oglasiti. :)
Generalno, slažem se sa prethodnim misliocima.
Dodao bih da je sadržinski ozbiljnija od svih bolje plasiranih, a od nekih je bar duplo jača. Glupo je porediti ovu križaljku sa npr. drugoplasiranom jer je to kao kad bismo jednu trku u kojoj su trabant i fića pretekli pežoe i mercedese uzeli kao moguću. A to objektivno nije moguće jer nije logično. Dakle, dešava se samo u naučnoj fantastici (ili, recimo, ako je žiri nedovoljno stručan, nonšalantan, pijan, drogiran i slično).
Neke stvari mi se uopšte ne sviđaju: toliko je usiljena i napeta da se stiče utisak da je autor odjednom hteo da pokaže sve što zna (a on, u principu, ovoliko zna, ni više, ni manje). Onda je prema kraju gubio snagu, i zato valjda taj donji desni ćošak deluje smandrljano (tu je možebiti samo jedno cp u višku, ali ostavlja vrlo nepovoljan utisak).
Ukratko, ovo nije križaljka za opuštanje, više je za samozlostavljanje, ali je u čisto zanatskom smislu vrlo dobra.
Dobra križaljka s nekoliko rijetkih riječi i s malim nedostatcima u kojoj je Zlatko nastojao izbjeći bjeline i uspio.
Rizikujući da me plahoviti i nepredvidljivi autor pojuri sa tomahavkom, i ja ću se ipak oglasiti. :)
Za ovakve spodobe, moja rahmetli baba Joka je znala reći: Ovaj bi i na guzicu progovorio.
Постави коментар