REČ PO RIJEČ (1778)

LUKNO

Piše: Ilija Ozdanovac

Sumnjam da ima i jedna starija osoba u kućama kršćanskog življa,  koja, uglavnom oko Božića, ne čuje i ne koristi riječ LUKNO, a iskreno govoreći, mnogi zbog toga  imaju i noćne more kad je čuju! Jer, iako je "ono" aktualno tokom cijele godine, važnost dobiva tek pred godišnje posvećivanje kuća.Ovisno o broju odraslih osoba, kao i bračnih parova  u obitelji, toliki je bio  i iznos lukna, pa je to nekom bila i neugodna čestitka za Božić.

LUKNO je, dakle, crkvenim propisima ili ugovorenim obavezama, zapravo porez, odnosno, davanje Crkvi određene vrijednosti u (uglavnom danas )  novcu ili (ranije) domaćim  proizvodima, koji se jednom godišnje davao svećeniku u mjesnoj crkvi, kao nekakva protuvrijednost za njegove "usluge" i njegovu  brigu oko  "svoga stada", iako se danas glede crkvenih usluga plaća gotovo sve.

-Unazad nekoliko godina to za bračni par iznosi 100,00 kuna, a o svemu se brižno vodi evidencija. Nije vrijedno spomena pravdati ili nipodaštavati, jer, ionako se danas za sve ima novaca.

Isto tako, poznat je i pojam BIR, sa istim značenjem , ali bir porijeklo vuče iz turskog jezika, i pored ovoga, u značenju: jedan, jedinstven, dok izvori govore da lukno vuče porijeklo iz staroslavenskog jezika, odnosno, ruski: lukno- košara od pruća, te češkog: lukno-mjera žita.

Važno je za kazati da pojam LUKNO ima i svoje drugo značenje. To je onaj zakrivljeni dio cijevi za peć (možda zbog luk = savijen), kojega u mom kraju zovu "lakat" i koji je uvijek u funkciji, ima ih se, u kući,  nekoliko, ovisno o broju "šporeta" puta dva.

Uz ovaj pojam, znana mi je i anegdota: Prije dobrih 40-ak godina, u moje susjedstvo se doselila iz Bosne (okolica Zovika) mnogobrojna obitelj. Prilikom svećenja kuća, negdje poslije Božića,  svećenik je, znajući da nisu izmirene obaveze, upitao domaćina, ima li on i može li mu dati lukno. Čovjek, zbunjeno reče da ima, ali je, eto, zauzeto. Nakon dokazivanja i uvjeravanja da se lukno, ipak, mora dati, moj susjed Ivo je, ne znajući što će,  otišao u" šupu" i donio stari, korišteni i dobrano izbušeni  lakat za cijev! (Anegdotu znam po pričanju mog oca, kom je opet, susjed, ispričao neplaniranu neugodnost.)