Križaljka je rađena okolo naokolo pa što izađe u sredini gdje bodu u oči tri dvoslova. Pridjev LAKOMISLEN žiriju ne smeta, a većina sudionika misli da ne idu ni kraći pridjevi. Valjalo bi na raspisu natječaja napisati da idu pridjevi u svim oblicima kako bi sastavljači bili ravnopravni. Ovaj rad je trebalo diskvalificirati zbog nepostojeće sintagme TENISKI TEREN. Željko
Urednici će odlučiti može li sve tenisko i svaki teren (teniski reket, teniski meč, teniska lopta, teniski turnir, teniska sezona... rukometni teren, nogometni teren... i tako u beskraj naše kreativnosti koja očito raste ali na krivi način). Njihovi kriteriji će nekad biti manje ili više fleksibilni, no generalno se zna kako stvari stoje pa će se autori prilagođavati, zašto bacati vrijeme na rad koji neće biti objavljen zbog takvih upitnih sintagmi (ili drugih kategorija upitnih pojmova). Žiriranje je drugačija uloga i situacija, godinama smo na natječajima spuštali letvicu (da bi bilo više uspješnih skokova u „kreativne visine“) pa su autori opušteniji. Sve redovno završi živahnim komentarima poslije objavljivanja glasanja, sve manje i sve blaže, jesmo li umorniji ili tolerantniji. Raspisati natječaj bez vrlo preciznih kriterija prihvatljivosti je vrlo upitna odluka, padaju mi na pamet sintagme KLIZAK TEREN ili TANAK LED, a i već pomenuta priča o jaretu i parama. Pominje Željko gore situaciju sa pridjevima, to je to... Uvijek će se desiti mnogo primjera koji su u nekakvoj sivoj zoni, a i puno je nijansi sivog... možda je prihvatljivo, a možda i nije, kolika je mana ... Dobra je ideja da članovi žirija komuniciraju na temu prihvatljivosti pojmova, usaglase kriterije i tako smanje mogućnost iznenađujućih razlika u bodovanju. Poslije te faze ostaje im da, potpuno samostalno, ocijene nivo kreativnog dostignuća autora. Smisleno i izvedivo, vrijeme potrebno za to usaglašavanje možemo uštedjeti ako ozbiljnu provjeru pojmova ravnomjerno podijelimo na sve članove žirija (a mogao bi i organizator odraditi taj dio posla). Možemo li zaustaviti trend osipanja?
Opet jedno Hajrino razmišljanje s kojim se slažem! Za mene i moje viđenje i vrednovanje, ovo je bila solidna osmica, unatoč ta tri sporna dvoslova u centru, kratice PSN, Sekane, uz malopuno množina, i ovog NASE za kog ne znam što je i tko je?...ali mi se više dopada od onih sa bijelim krpama. Možda je, ipak, kao za SOZAH,( pohvala organizatoru - u mnogome je olakšao posao)!, a pogotovo kad je ovolika hrpa sličnih? radova za analizu i ocjenjivanje, trebalo, uz uradak poslati i izvore i tumačenje manje poznatih pojmova i sintagmi. Na ovaj način, skoro pa nemoguće, je imati uvid u sve pojedine izvore i potvrditi ispravnost. Puno pojmova ostaje visiti, tu negdje- možda jeste, možda nije...
A što se tiče osipanja- eto problema! Izgubit će volju i ono malo zainteresiranih pregalaca za sastavljanje, a od žiriranja će bježati kao vrag od tamjana. Mislim da "pljuckanjem" po uradcima, a onda po ocjenama i procjenama "hm žirija", ne vodi dobrom. Uostalom, sto ljudi- sto ćudi, barem tako kažu...što bi značilo: Hajri se sviđa ova, Đuri ona, meni, pak, ova...Ali? Ako je ukazano povjerenje, hm, svakom ponaosob od žirija, čemu onda zamjerke...Ili, što bi naš narod rek'o: Ajte vi!
Je li dovoljno (za konzistentnost i generalno zadovoljavajući rezultat velikog rada mnogih oko jednog natjecanja) imati izvor - npr. pjesma nekog izvođača, ili selo u Zambiji, ili naziv nekog proizvoda, firme, itd itd? Ako će članovi žirija prihvatljivost prosuđivati pojedinačno imaćemo velike razlike u ocjenama pa se opet svodi na "pojedinačni ukus", nema puno koristi od potrošenog vremena na sve te provjere. Čini se da je neophodno uskladiti kriterije prihvatljivost u komunikaciji unutar žirija. Vjerujem da je cilj objektivizirati kriterije prihvatljivosti, a ostaviti subjektivnom prosuđivanju kreativni domet autora. U toj komunikaciji oko prihvatljivosti pojmova sigurno će biti neslaganja (koja će imati odraza na subjektivni dio, nemoguće je to potpuno odvojiti) ali će razlike u reagiranju na upitne pojmove biti značajno umanjene. Pravimo nauku ovdje? Nije ovo ni nauka ni umjetnost, tek s malko logike i dobre volje želimo održati našu igru živom i naprednom.
Rasprave enigmata oko spornih pojmova kao što je TENISKI TEREN bit će samo još jedan od razloga zašto ćemo propadati - marketinški mislim - jer sam razgovarao sa bar 5O običnih konzumenata naše umjetnosti (ah, kako to gordo zvuči) i dobio povratnu informaciju da ta naša nadje... uopće ne razumiju (digle su im se obrve - kužite?). Oni VOLE TENISKI TEREN - to mogu riješiti, ne vole SIENKIEWICZ (pogađate li zašto?)pa slijedom naše "umjetnosti" ni ne kupuju križaljke isl. - o većini kupaca govorim. No, ovdje je TENISKI TEREN u drugom kontekstu. Osobno bih ga pustio, ali moj urednik u Hrvatskoj koji mi daje kruh (i nešto namaza na njemu, malo šale) ne bi ga pustio. I što ću? Ugodim uredniku, a zeznem rješavača sa SIENKIEWICZ. A sada glavno: govorimo o natječaju EKK, "ON", postavlja JASNA I PRIHVATLJIVA pravila, jer on ima najveće štete (zdravstvene - na živce i želudac mislim), dapače ja bih volio (NE PREDLAŽEM) da žiriraju ljudi sa srpskog govornog područja. Kao Hrvat MORAM se prilagoditi, te ukoliko pogriješim, a trebam POGREŠITI trebam biti DISKVALIFIKOVAN (ne kažem ja to tako u Osijeku), ovo je samo primjer. Na EKK natječajima su mnooogo veći problemi - praktično bi svaki treći rad po nekima trebao biti diskvalificiran. Mene na EDL-u ne zanima novčana nagrada, zanima me samo što viši plasman na tabeli, ali samo pod uvjetom da nitko ne može dokazati da mi je plasman neregularan.
O marketingu - treba pogledati kakva izdanja i s kakvim pristupom su se održala, dakle ti urednici znaju znanje. Naravno, tržište treba i drugačija, konceptom i sadržajem, izdanja, naravno ne govorim o štetočinskom šundu. Šta trebamo i želimo mi enigmati, koja je naša uloga u ovom kontekstu, koja je uloga enigmatike u društvu itd itd... su značajne teme.
O žiriranju - nije važno (barem ne najvažnije) tko ili ko će žirirati nego koliko je cijeli proces logičan i uređen. Zašto bi ozbiljan autor uložio ozbiljan (vremenski i kvalitativno) rad u neozbiljnom kontekstu. Ako će takav autor odbaciti kombinaciju/bjelinu koju mu spašava nekakva 4-slovna kratica ili naziv beznačajne pjesmice beznačajnog pjevača, nekakvog lijeka ili šampona..., a takvi pojmovi će u nečijem radu proći "nekažnjeno" onda sve gubi smisao jer je to odustajanje od ozbiljnosti i dosljednosti. I ovdje se treba sjetiti rješavača, koliko će puta pomisliti "otkud im ideja da ovo mogu znati"..., a Sienkiwicz je ipak neka druga kategorija). Ili, jednostavno priznajmo sami sebi da je sve ležerna igra i druženje pa (t)ko voli nek izvoli u bilo kojoj ulozi, prestanimo folirati ozbiljnost, ovo je najbolje što možemo, prestanimo analizirati, kritizirati i predlagati...super!
Ako pretjerujem molim da mi se kaže, rado ću odgovoriti ili prestati, zaista ne želim gnjaviti... sve u najboljem redu :)
Moja namjera je bila malo crnih polja, dvanaestica gore i dolje, po tri desetice na početku i na kraju i sve sam uspio. Nažalost, dobio sam dva dvoslova i jednoslov u sredini, jer nisam pronašao deseticu po sredini, samo 4 rijetka slova, 4 množine, 43 slova u skupinama i jednu kraticu.
Pridjevi u svim rodovima u srpskoj su enigmatici dozvoljeni pa sam uvrstio LAKOMISLEN. Da sam ju ocjenjivao za rješivost bi dobila 10 bodova, bjelinu 5, PDR 7, a za sve ostalo 5. Za prvoga mjesta nije.
Ponavljamo se, ali neka...makar se držimo teme. Da, svakom žiriranju se može naći milion zamjerki, tako je bilo i tako će biti. Po mom mišljenju najbolja varijanta je kada se žirira tako da se npr. trojica sastanu uživo i zajdeničgi žiriraju. Takav način žiriranja je najbolji, ali malo je vjerovatna ta mogućnost (sastanak na istom mjestu s dovoljno vremena).Kad ne može tako da žiriramo, možemo kako možemo. Meni kao organizatoru je najvažnije da sam u uvjerenju da sudije rade u najboljoj namjeri, a kako će ocjenjivati manje mi je bitno.
Kriterijumi. Neke momentare razumijem i složio bih se da su na mjestu, ali dobar dio ne razumijem. Kako mislite da se mogu dati uputstva šta može a šta ne može (u dobru) ukrštenicu/križaljku kada se ni među redakcijama ne može postići konsenzus? Kako? Napisati - Ne može pridjev od 10 slova, ali može od 9?! Odmah će se javiti neko da maše papirom pokazujući kako je u nekom listu objavljeno "to i to" i to je objavio ugledni XY,, a pustio je ugledni urednik ZY.
Zar mislite da bi bilo u redu da neko tamo predsedništvo nekog kluba (pa makar to bio i EKK) propisujući kriterijume UČI ENIGMATE KAKO DA SASTAVLJAJU UKRŠTENICE. Smatram da to nema smisla.
Zamislimo da na nekom pjesničkom konkursu propišu: Prilikom pisanja pjesme treba da rimujete ovako i ovako! Vjerovatno bi taj konkurs u startu bio osuđen na propast.
TENISKI TEREN je s mog gledišta sasvim ispravan pojam. Stariji enigmati su nam pričali da su sintagme dugo bile potpuno zabranjene, da bismo u današnje vrijeme došli do toga da su sintagme (lijepe sintagme) POŽELJNE. Šta fali teniskom terenu?! Da je pisalo KLIZAV TEREN, šta bismo kazali?
Govoreći da je TENISKI TEREN za diskvalifikaciju dolazimo na KLIZAV TEREN.
- Dobre namjere su super važne, no ipak se podrazumijevaju, a analiziraju se rezultati, traže mogućnosti poboljšanja. Ako smo zadovoljni rezultatima i ne želimo analizu, prijedloge... to treba reći.
- Redakcije, a i organizatori natjecanja, su nezavisni subjekti, određene razlike u kriterijima su razumljive, nije enigmatika egzaktna na način matematike i sl...
- Objava natjecanje može sadržati generalna uputstva koja mogu biti rezultat promišljanja organizatora, dogovora sa članovima žirija, šire diskusije... sa napomenom da će biti diskvalificirani radovi koji sadrže neprihvatljive stvari (opet primjeri), a ostali upitni pojmovi (opet primjeri) će uticati na bodovanje u skladu sa konsenzusom članova žirija o svakom pojmu pojedinačno. Cilj je objektivizirati procjenu prihvatljivosti pojmova koliko god je moguće. Šta je nekad pustio neki urednik nakon raspisa natječaja nema značaja, kriteriji su objavljeni, autor će odlučiti učestvovati ili ne, sve jasno i čisto. Objavljivanje pomenutih detalja u raspisu nije nikakvo učenje enigmata kako da sastavljaju, već pokušaj (dobra namjera o kojoj govoriš) da sve oko natjecanja, a i šire, bude bolje... Teži dio svega je veći rad i prihvatanje određene odgovornosti koja se sadašnjom praksom prebacuje na pojedince u žiriju što je na više načina kontraproduktivno.
- Poređenje pjesništva i enigmatike smo davno komentirali. No, ako treba ponovo – kreiranje generalno je svačija sloboda i to nije sporno. Razlika postoji u kreiranju riječi, sastoji se u tome da naša samokreirana riječ postoji da spasi našu kombinaciju, a pjesnička da doda kvalitet pjesničkoj kreaciji. Bez te moje kreirane riječi moj rad, moja bjelina ili križaljka, ne postoji i mi tu nismo „nevina“ strana. Evo da sad kreiram novu riječ u komentaru to je dijametralno suprotno od istog postupka u mojoj križaljci. Sjetimo se komentara o ciljanom kreiranju besmislica... zaista je tako... Slično je i sa biserima pronađenim na internetu, koristimo ih i podržavamo iz prilično sebičnih interesa, nisu poželjne ni za rješavače ni za enigmatiku generalno. Trebaju nama da dovršimo brže, napravimo nekakvo izbrojivo dostignuće i sl.
- Sam si u posljednjoj rečenici indirektno odgovorio na svoje pitanje iz pretposljednje rečenice. KLIZAV TEREN je prihvatljiva sintagma jer ima preneseno značenje (vidjeti na HJP), dok su teniski, džombav, malen, travnat... spoj epiteta i imenice i, po mom ignorantskom shvatanju (nikad nisam izigravao jezičkog stručnjaka jer to nisam) nisu sintagme. Nisi odgovorio na pitanje mogu li sve vrste terena ako može teniski..., i sve druge teniske stvari ako može teren... Ako mogu onda usmjeravamo križaljke ka onom što su postali rebusi. Treba prihvatiti da je nemoguće producirati bezbroj dobrih rebusa, bezbroj dobrih velikih bjelina i sl. Zatvaranjem svega u okvire naših ambicija i uzajamnih pohvaljivanja sužavamo i snižavamo mnogo toga.
Ponavljanje je sveprisutno, naša je čaša vode i bura u njoj prilično skromna..., fildžan kojem se ukazuje dno i s njim predvidiva budućnost. Treba doliti dobre volje i smirujući sadržaj.
Otklizavanje od fokusa nije bilo zločesto ni uvredljivo ni za koga, lako za oprostiti... opraštali smo mnogo teže stvari, tako treba :)
Prvo šta se dobije na internetu kada se ukuca TENISKI TEREN dobije se vikipedija:
Тениски терен
Тенис се игра на тениском терену — на чврстој подлози, са ниском мрежом на средини терена.
Тенис се игра на равној подлози, обично на трави, шљаци или бетону (тврди терен). Терен је дугачак 23,77 m и широк 8,23 m, за игру један на један, или 10,97 m за игру парова (дубл). Мрежа се протеже преко целе ширине терена и дели га на два дела. Висока је 107 cm на крајевима и 91,4 cm на средини терена.
Da, vikipedija nije pouzdan izvor, ali garantujem da se može naći milion potvrda u rječnicima. Pri ruci mi je Rječnih stranih reči (klajn-Šipka) i tamo zaista pod TENISKI nema TENISKI TEREN, ali zamislite ima TENISKI ZOD (zid na kome se vježba lupanje loptice) i TENISKI TOP - mašina koja izbacuje loptice. Ako ovo dvoje ima zapisano (uz opštepoznati TENISKI LAKAT) ne mogu da vjerujem da sumnjamo u ispravnost TENISKOG TERENA.
Slavko, što misliš da opis TENISKI TEREN opravdamo (i osuvremenimo) s npr.: poprište aktera "bijelog sporta" ili (rizičnije)-poprište širenja pandemije preko loptice. Naravno, drugi opis ne stane u svaku skandinavku.
Nije problem u pronalaženju potvrde, pogotovo za tako često korišten termin... Problem, odnosno pitanje, je o generalnojh logici kojom se rukovodimo u našem zanatu. Ima li, recimo, razlike između TENISKI TEREN i TENISKI LAKAT, jedno je savršeno poznati termin za sva mjesta gdje se igra tenis a drugo medicinski termin, dijagnoza, vrlo specifična povreda dijela ruke. Savršeno je poznato i lako naći i tenisku lopticu, teniski meč... ponavljam - može li sve to u križaljku, zašto ne odgovoriš na to jednostavno pitanje. Može li i travnati teren (i to ćemo lako naći)? Jasno je da će biti sivih zona (evo HJP nema teniski lakat kao sintagmu, pominje ga), zato predlažem(o) komunikaciju unutar žirija. Ako bi svi rekli da je teniski teren savršeno OK ja bih prihvatio, pokušao bih da ne utiče na onaj drugi, subjektivni, dio mog procesa ocjenjivanja. Nismo ovdje da se ubjeđujemo, pametujemo, dokazujemo i išta slično već da vidimo ima li načina da, na osnovu konkretnog svježeg iskustva, možda smislimo neka unapređenja. Ako mislimo da je najbolje najjednostavnije, kako član žirija osjeća i nekritičko potvrđivanje na internetu... sve je u redu, neće ništa veliko propasti ako se nastavi tako. Meni je sve ovo oko natjecanja povelik posao ali i dobar osjećaj, no ova komponenta ga bitno kvari.
Ili sam ja ove godine snizio kriterijume ili su ih drugi članovi žirija povećali ili je nešto treće po srijedi, tek – moram primijetiti – veliki je broj radova na ovom konkursu koji su od mene dobili najvišu ocjenu. Tako i ovaj. E sada ja tu svoju ocjenu moram braniti. 😊 Ne moram, naravno, ali smatram da je u redu da je obrazložim, zbog svih: takmičara, organizatora, drugih ocjenjivača, neučesnika koji ovo prate i, na kraju krajeva, sebe samoga. Ujedno se izvinjavam autorima čije radove nisam ili neću stići propratiti komentarom zbog prezauzetosti drugim obavezama i, kako mi se čini, gubljenja smisla komentarisanja nekoliko dana nakon objave na blogu.
Pomenuo sam u komentaru kod pobjedničkog rada, ali nisam naveo decidnu brojku, pa da ponovim: bilo je pet radova kojima sam kasnijim upoređivanjem povećao prethodnu datu ocjenu. Ovo je jedan od njih. Prvo sam ga ocjenio sa 8, a poslije sam mu dao 9. Zbog čega? Između ostalog (Nećete vjerovati, ne šalim se!), i zbog ovog pridjeva LAKOMISLEN. Već vidim kako se nekima diže kosa na glavi, pa da to malo obrazložim.
U drugoj fazi žiriranja, da je tako nazovem, upoređivao sam radove sa istom i za jedan višom ocjenom. Inače, na konkursu je bilo dosta jako sličnih radova, a ovom je po mnogo čemu bio sličan, kako se nakon objave rezultata ispostavilo, rad Petra Jovoviča sa osvojenih 41 poen. Oba autora su imala istu ambiciju, koju je autor ovog rada objasnio u gornjem komentaru: u rubnim kolonama po tri 10-ke sa svake strane, povezane 12-icom u prvom i zadnjem redu. Obojica su uspjela pronaći takve pojmove i posložiti ih tako da su dobili radove ujednačenog kvaliteta i sa po 10 crnih polja. Kada sam ta dva rada upoređivao sa onima kojima sam dao 9, zaključio sam da ovom mogu povećati ocjenu, a Petrovom ne mogu.
U oba rada se našao po jedan desetoslovni pridjev. Prema pridjevima, inače, imam rano usvojenu averziju i izbjegavam ih, ako ikako mogu u svojim radovima, ali sam vremenom shvatio da sam to prihvatio bez valjane argumentacije, ako hoćete i bez realne potrebe. Slično je i sa glagolima. Zato pri ocjenjivanju zažmirim na racionalnu upotrebu te dvije vrste riječi, pogotovo ako se radi o kraćim i strukturno lijepim pojmovima. Iako nije kratak, pridjev LAKOMISLEN je (po mom osjećaju za jezik) lijepa riječ, pogotovo ako mu je suprotstavljen pridjev ANATEMISAN iz upoređujućeg rada. Tako je ovaj rad dobio minus manje i popeo se stepenicu više.
Teniskog terena što se tiče, nisam ni pomislio da bi ta sintagma mogla biti sporna.
Svaki rad sa bjelinom, a i ovaj je takav, jer 3 x 10 = 5 x 6, a ovaj ima 2 x 3 x 10, mora platiti cijenu te bjeline, pogotovo na ovako male likove. Kako je to ovaj platio već je dovoljno rečeno. Nisam sklon, ako baš ne moram, tražiti greške i insistirati na njima. Cijenim ambiciju. A ambicije je i te kako bilo, i kod ovog, i kod Petrovog, i kod većine radova drugih autora. Već sam rekao, ali ću ponoviti, da je ove godine na ovom konkursu bilo neočekivano mnogo ambicioznih i kvalitetnih ukrštenica i da su njihovi autori, sasvim neočikavano, značajno podigli rejting ovog konkursa. Jedan od njih je i Nedjeljko Nedić. Čestitam!
Da, to je to - trebamo odgovoriti na pitanje, kako ćemo povući crtu između terena, mreže, linije, sezone, odnosno kako ćemo procesirati pojam koji je za većinu nekakav granični slučaj, dozvoljam da sam ja prestrog i sl... ali proces je nezaobilazno pitanje, ovo po osjećaju je negacija procesa, zašto ne, može i tako.
Kako je na ovom natječaju bilo ugodno iznenađenje vidjeti velik broj kvalitetnih i ambicioznih križaljki, kako otprilike reče Radoja, dodat ću, ako mene uopće itko doživljava ozbiljno (malo pokušaja šale),bilo je i vidljivog napretka kod kritičara u odnosu na prošli EDL. Osobito zapažam mekši stav zadnja, recimo dva dana. Pretpostavljam da je razlog tome kultura i pismenost spomenutih. Rekao bih da to neće nužno doprinijeti enigmatici u ovom našem malom dijelu svemira, ali će svakako učiniti doprinos da se "odljev mozgova"...ili možda "mozaka" s ovog svima nama dragog i potrebitog bloga nastavi.
Paradoksalno, nije bilo rasprave ni o ljutoj čorbi, ni o maloj prednosti iz najbolje plasiranih radova, ali zato dolazimo u potpuno nenormalnu situaciju da čitamo svačija kilometarska lupetanja o tome šta može i treba, a šta valja metnuti na crnu listu.
Ja inače poslovično preskačem logoroične eseje nekih komentatora jer to godinama ovde piči kao na pokretnoj traci, u obrocima koje je nemoguće svariti, a uvek je pod znakom pitanja da li takvi mislioci uopšte znaju šta pišu ili pišu da bi videli šta misle... ili možda pišu da bi im neko drugi protumačio šta znače te njihove nebuloze sa kritičnim ciljnim predstavama.
Za promenu, predlažem da se otvori debata o sumnjivom pojmu velika droplja. Treba dobro ispitati da li postoji validan izvor za taj opskurni pojam ili je to samo Bovanova izmišljotina, pa onda redom: stavovi eminentnih urednika, impresionički osvrti na slučaj i, naravno, provera na HJP - u jer ako nešto tamo ne piše to je kao da ne postoji.
Elem, Nedjeljkov rad je solidan, sa nekoliko rđavih detalja.
I uzgred, autor je gore odvalio jednu glupost koja zahteva urgentnu reakciju (a on inače u formi tvrdnji vrlo često iznosi svoje površne pretpostavke), te reče: "pridjevi u svim rodovima u srpskoj su enigmatici dozvoljeni pa sam uvrstio LAKOMISLEN". To, jamačno, nije tačno. Ne znam odakle potiče ova nesuvisla informacija, ko je to rekao i ko je dozvolio (osim ako Nedjeljko pod "srpskom enigmatikom" ne prodrazumeva samo jedan underground blog pod tim imenom)?!
Namjerno sam uvrstio ATENICA jer je to mjesto u Srbiji, ali i arheološko nalazište. TENISKI TEREN je posve normalan izraz i ne znam što tu treba pojašnjavati. Ako ga nema u rječnicima to ništa ne znači.
Nedjeljko, naravno da je normalan izraz. Nekad sintagme nismo imali nikako, sad ih imamo, sutra ćemo možda imati nešto što sad nemamo... sve je stvar kriterija koji su rezultat individualnih odluka urednika ili organizatora natjecanja. Kriteriji su, očito, različiti, natjecanja su nam, očito, važna... nije li logično popričati o tome s malko dobre volje. Pokušah, ne znam bolje. Nema odustajanja,
U Slavkom prilogu s vikipedije u prvoj rečenice nalaze se još tri slične "sintagme": čvrsta podloga, niska mreža i sredina terena. Pa izvolite... I da, teniski lakat, teniski zid i teniski top su s razlogom zapisane sintagme. Na teniskim turnirima se igra na terenu br. 1, terenu br. 2 itd. Nikada se ne kaže da Đoković igra na teniskom terenu. Željko
"Željko Jozić је рекао... Jovane, pronašavši ta dva pojma (Američanin i Amalečanin) uvelike si popravio ovu već sasvim solidnu križaljku. Bravo!"
Nedjeljko je postavio odličan "kostur" u svom stilu. Dvanaestoslovke u prvom i 10. redu, desetoslovke u prva tri i posljednja tri stupca. Nije, međutim, našao baš najbolje rješenje da ih poveže u cjelinu. To se može uraditi s jednim crnim poljem manje i bez dvoslova u sredini. Šaljem blogogazdi "popravljenu" kombinaciju.
Hajde da izbičujemo Nedjeljka što se usudio da uvrsti TENISKI TEREN, a onda žestoko išibamo i Slavka jer je pustio ovaj krajnje čudan i potpuno nepoznat pojam! Možda bi to vaspitno uticalo na sve ostale koji bi se drznuli da probaju da u MOZAIČKU ukrštenicu uvrste još kakav opskuran pojam. Članove žirija nećemo šibati, samo ćemo ih pogledati ispod obrva prijetećim pogledom.
Vjerujem da se slučajni čitalac ovih naših opservacija o pojmu čije ime ne smijem ni pomenuti, sada krsti i lijevom i desnom rukom, a sprema se da se izuje i prekrsti se i nogom. (Danas u Kikindi u ćaskanju bilo je više pokušaja spajanja tri prsta uz uzvik "vo imja oca"!).
Duhovito ili ne, nećemo nikog šibati ni zbog izbjegavanja odgovora na jednostavno pitanje - može li teniska mreža, teniska sezona, teniski meč ..., pa može li travnati teren, rukometni teren, džombav teren... Ako može zašto može, ako ne može zašto ne može.
Ako ima pitanja za mene rado ću odgovoriti, ne zamjerim ako mi date razumno ograničenje u broju riječi. Ovo previše liči na dijalog političara i slične komunikacijske trikove. Ako nećemo odgovarati s nešto dobre volje čemu dijalog?
Ne izbjegavam odgovor ni na kakvo pitanje. Samo ne znam šta je pitanje. Ako je pitanje: Da li bih uvrstio u ukrštenicu TENISKI TEREN?...onda je moj odgovor BIH a da ne trepnem. Zašto? Zato što je to ko "dobar dan".
Ako je pitanje: Da li razumijem što neko misli da TENISKI TEREN u ukrštenicu/križaljku koju on uređuje, ne može?...moj odgovor je DA, razumijem jer je to njegovo pravo kao urednika, ali smatram da je to veliko pretjerivanje.
Hajde da napravimo test. Neka se ova ukrštenica ponudi rješavačima i postavi im se pitanje: Koji vam je najčudniji pojam u ovoj ukrštenici. Garantujem da to neće biti ni dvadeseti pojam po redu. Stoga rekoh da je to naše tupljenje osuđeno na propast i od oštrenja nema ič.
Primetio sam da na HJP - u nije evidentiranni TENISKI KLUB, pa bih pitao nekog merodavnog, po mogućstvu diplomiranog kruciverbalistu da li mi, nebrazovani autori sa zakržljalim smislom za diskriminaciju sintagmi, možemo da nastavimo da korisimo taj sumnjivi spoj ili bi ipak trebalo da se obratimo Vijeću za jezokoslovlje i da zatražimo pismenu dozvolu za upotrebu?
I uz to, nešto razmišljam... možda se u hrvatskom kolokvalnu "teniski teren" nije zakopitio kao kod nas, te stoga to nije zvuči iskonstruisano, a samim tim nije stigao ni do Svetog pisma HJP - a. U većim gradovima u Srbiji, pak, odavno postoje prostori koji nemaju drugo ime osim "teniski tereni".
Usput, Ateničani(n) je sasvim uobičajen pojam u ukrštenicama i nema potrebe zamenjivati ga nerasporostanjenim Američanima i biblijskim Amalečanima, jer u toj Atenici kod Čačka - verovali ili ne - postoje živi i zdravi ljudi koji se zovu Ateničani (istina, nisu registrovani na HJP - u, ali pisaćemo nadležnima ako treba). Možda ne bi bilo prikladno koristiti tu reč u križaljkama, a logički argument za proterivanje iz ukrštenica ne postoji.
Ovako se reklamira TENISKI CENTAR (Može li "TENISKI CENTAR"?) Novaka Đokovića:
Teniski centar Novak nudi u svom kompleksu 14 terena, 11 vrhunskih šljakastih terena, gde imamo i jedan manji teniski teren za decu, kao i 3 betonska terena, bazirana po US open podlozi.
Od samog otvaranja centra tereni su uvek bili glavna stavka, samim time su tereni urađeni od najkvalitetnije šljake, po kriterijumu terena na kojima se održavaju turniri u Rimu i Monte Carlu.
Dakle, ako ne može TENISKI TEREN, može li MANJI TENISKI TEREN?
Pozdrav. Odoh na spavanje jer sam danas imao sadržajan dan. Čitaću nastavak komentara sutra. Možda!
Slavko, možda je ovo neki novi stil duhovitosti koji ja ne razmijem... druge opcije neću razmatrati ni u glavi.
Dakle, kažeš "...Samo ne znam šta je pitanje...". Pogledaj gore, prvi pasus mog komentara. Da ima ovdje mogućnost crtanja nacrtao bih, boldirao, obojio... ali nema... Odgovori ako želiš, svejedno je.
Odustajem od planiranog kandidiranja za šefa svih natječaja, srdačan pozdrav svima :)
Oprostite ali moji komentari nisu bili ni protiv dragog Nedjeljka, niti protiv ovog bloga, niti protiv vječite svađalice Slavka, ni protiv akademika Markovića, već protiv konstantnog zagađivanja križaljki u kojima se trebaju križati riječi, a ne neki nadomjesci za bjeline. Žao mi je i Hajre i njegovog uzaludnog truda, Ovo je moj zadnji komentar i zadnji pogled na vaš blog. Zbogom, Željko
Ma nije uzaludno Željko. Odradio sam ozbiljno žiriranje koje obećah, dobar osjećaj. Očekivao sam da se desi razmjena mišljenja, da možda bude novih ideja, saznanja... toliko se desilo. Neslaganje, nerazumijevanje, reakcije... su dio našeg konteksta... detalji nisu važni, pozitivno pamtimo... idemo dalje bez medalje. Hvala na komentarima i razumijevanju.
Nezavisno od TENISKOG TERENA, gledajući ovu ukrštenicu, sve mi se činilo da bi se centralni deo rada mogao nekako popraviti. I videh taj pojam od osam slova - DON KIHOT. Dakle izgubio bi se dvoslov ČO, BIO postao BION, NADOĆI se menja u POMOĆI, crno slovo se pomera na M, pa bi onda bio AKI. Onda bi ALIBABA bio ORIZABA, NOEL u NOAR i BIDE bi morao biti ZIME. Naravno uvek se vidi bolje sa strane.
40 коментара:
Križaljka je rađena okolo naokolo pa što izađe u sredini gdje bodu u oči tri dvoslova. Pridjev LAKOMISLEN žiriju ne smeta, a većina sudionika misli da ne idu ni kraći pridjevi. Valjalo bi na raspisu natječaja napisati da idu pridjevi u svim oblicima kako bi sastavljači bili ravnopravni. Ovaj rad je trebalo diskvalificirati zbog nepostojeće sintagme TENISKI TEREN. Željko
Ето шта ти је енигматика као умјетност! Тениски терен разлог за дисквалификацију рада!
Urednici će odlučiti može li sve tenisko i svaki teren (teniski reket, teniski meč, teniska lopta, teniski turnir, teniska sezona... rukometni teren, nogometni teren... i tako u beskraj naše kreativnosti koja očito raste ali na krivi način). Njihovi kriteriji će nekad biti manje ili više fleksibilni, no generalno se zna kako stvari stoje pa će se autori prilagođavati, zašto bacati vrijeme na rad koji neće biti objavljen zbog takvih upitnih sintagmi (ili drugih kategorija upitnih pojmova). Žiriranje je drugačija uloga i situacija, godinama smo na natječajima spuštali letvicu (da bi bilo više uspješnih skokova u „kreativne visine“) pa su autori opušteniji. Sve redovno završi živahnim komentarima poslije objavljivanja glasanja, sve manje i sve blaže, jesmo li umorniji ili tolerantniji. Raspisati natječaj bez vrlo preciznih kriterija prihvatljivosti je vrlo upitna odluka, padaju mi na pamet sintagme KLIZAK TEREN ili TANAK LED, a i već pomenuta priča o jaretu i parama. Pominje Željko gore situaciju sa pridjevima, to je to... Uvijek će se desiti mnogo primjera koji su u nekakvoj sivoj zoni, a i puno je nijansi sivog... možda je prihvatljivo, a možda i nije, kolika je mana ... Dobra je ideja da članovi žirija komuniciraju na temu prihvatljivosti pojmova, usaglase kriterije i tako smanje mogućnost iznenađujućih razlika u bodovanju. Poslije te faze ostaje im da, potpuno samostalno, ocijene nivo kreativnog dostignuća autora. Smisleno i izvedivo, vrijeme potrebno za to usaglašavanje možemo uštedjeti ako ozbiljnu provjeru pojmova ravnomjerno podijelimo na sve članove žirija (a mogao bi i organizator odraditi taj dio posla). Možemo li zaustaviti trend osipanja?
Opet jedno Hajrino razmišljanje s kojim se slažem!
Za mene i moje viđenje i vrednovanje, ovo je bila solidna osmica, unatoč ta tri sporna dvoslova u centru, kratice PSN, Sekane, uz malopuno množina, i ovog NASE za kog ne znam što je i tko je?...ali mi se više dopada od onih sa bijelim krpama.
Možda je, ipak, kao za SOZAH,( pohvala organizatoru - u mnogome je olakšao posao)!, a pogotovo kad je ovolika hrpa sličnih? radova za analizu i ocjenjivanje, trebalo, uz uradak poslati i izvore i tumačenje manje poznatih pojmova i sintagmi. Na ovaj način, skoro pa nemoguće, je imati uvid u sve pojedine izvore i potvrditi ispravnost. Puno pojmova ostaje visiti, tu negdje- možda jeste, možda nije...
A što se tiče osipanja- eto problema! Izgubit će volju i ono malo zainteresiranih pregalaca za sastavljanje, a od žiriranja će bježati kao vrag od tamjana. Mislim da "pljuckanjem" po uradcima, a onda po ocjenama i procjenama "hm žirija", ne vodi dobrom.
Uostalom, sto ljudi- sto ćudi, barem tako kažu...što bi značilo: Hajri se sviđa ova, Đuri ona, meni, pak, ova...Ali? Ako je ukazano povjerenje, hm, svakom ponaosob od žirija, čemu onda zamjerke...Ili, što bi naš narod rek'o: Ajte vi!
Je li dovoljno (za konzistentnost i generalno zadovoljavajući rezultat velikog rada mnogih oko jednog natjecanja) imati izvor - npr. pjesma nekog izvođača, ili selo u Zambiji, ili naziv nekog proizvoda, firme, itd itd? Ako će članovi žirija prihvatljivost prosuđivati pojedinačno imaćemo velike razlike u ocjenama pa se opet svodi na "pojedinačni ukus", nema puno koristi od potrošenog vremena na sve te provjere. Čini se da je neophodno uskladiti kriterije prihvatljivost u komunikaciji unutar žirija. Vjerujem da je cilj objektivizirati kriterije prihvatljivosti, a ostaviti subjektivnom prosuđivanju kreativni domet autora. U toj komunikaciji oko prihvatljivosti pojmova sigurno će biti neslaganja (koja će imati odraza na subjektivni dio, nemoguće je to potpuno odvojiti) ali će razlike u reagiranju na upitne pojmove biti značajno umanjene. Pravimo nauku ovdje? Nije ovo ni nauka ni umjetnost, tek s malko logike i dobre volje želimo održati našu igru živom i naprednom.
Rasprave enigmata oko spornih pojmova kao što je TENISKI TEREN bit će samo još jedan od razloga zašto ćemo propadati - marketinški mislim - jer sam razgovarao sa bar 5O običnih konzumenata naše umjetnosti (ah, kako to gordo zvuči) i dobio povratnu informaciju da ta naša nadje... uopće ne razumiju (digle su im se obrve - kužite?). Oni VOLE TENISKI TEREN - to mogu riješiti, ne vole SIENKIEWICZ (pogađate li zašto?)pa slijedom naše "umjetnosti" ni ne kupuju križaljke isl. - o većini kupaca govorim.
No, ovdje je TENISKI TEREN u drugom kontekstu. Osobno bih ga pustio, ali moj urednik u Hrvatskoj koji mi daje kruh (i nešto namaza na njemu, malo šale) ne bi ga pustio. I što ću? Ugodim uredniku, a zeznem rješavača sa SIENKIEWICZ.
A sada glavno: govorimo o natječaju EKK, "ON", postavlja JASNA I PRIHVATLJIVA pravila, jer on ima najveće štete (zdravstvene - na živce i želudac mislim), dapače ja bih volio (NE PREDLAŽEM) da žiriraju ljudi sa srpskog govornog područja. Kao Hrvat MORAM se prilagoditi, te ukoliko pogriješim, a trebam POGREŠITI trebam biti DISKVALIFIKOVAN (ne kažem ja to tako u Osijeku), ovo je samo primjer. Na EKK natječajima su mnooogo veći problemi - praktično bi svaki treći rad po nekima trebao biti diskvalificiran. Mene na EDL-u ne zanima novčana nagrada, zanima me samo što viši plasman na tabeli, ali samo pod uvjetom da nitko ne može dokazati da mi je plasman neregularan.
O marketingu - treba pogledati kakva izdanja i s kakvim pristupom su se održala, dakle ti urednici znaju znanje. Naravno, tržište treba i drugačija, konceptom i sadržajem, izdanja, naravno ne govorim o štetočinskom šundu. Šta trebamo i želimo mi enigmati, koja je naša uloga u ovom kontekstu, koja je uloga enigmatike u društvu itd itd... su značajne teme.
O žiriranju - nije važno (barem ne najvažnije) tko ili ko će žirirati nego koliko je cijeli proces logičan i uređen. Zašto bi ozbiljan autor uložio ozbiljan (vremenski i kvalitativno) rad u neozbiljnom kontekstu. Ako će takav autor odbaciti kombinaciju/bjelinu koju mu spašava nekakva 4-slovna kratica ili naziv beznačajne pjesmice beznačajnog pjevača, nekakvog lijeka ili šampona..., a takvi pojmovi će u nečijem radu proći "nekažnjeno" onda sve gubi smisao jer je to odustajanje od ozbiljnosti i dosljednosti. I ovdje se treba sjetiti rješavača, koliko će puta pomisliti "otkud im ideja da ovo mogu znati"..., a Sienkiwicz je ipak neka druga kategorija). Ili, jednostavno priznajmo sami sebi da je sve ležerna igra i druženje pa (t)ko voli nek izvoli u bilo kojoj ulozi, prestanimo folirati ozbiljnost, ovo je najbolje što možemo, prestanimo analizirati, kritizirati i predlagati...super!
Ako pretjerujem molim da mi se kaže, rado ću odgovoriti ili prestati, zaista ne želim gnjaviti... sve u najboljem redu :)
Moja namjera je bila malo crnih polja, dvanaestica gore i dolje, po tri desetice na početku i na kraju i sve sam uspio. Nažalost, dobio sam dva dvoslova i jednoslov u sredini, jer nisam pronašao deseticu po sredini, samo 4 rijetka slova, 4 množine, 43 slova u skupinama i jednu kraticu.
Pridjevi u svim rodovima u srpskoj su enigmatici dozvoljeni pa sam uvrstio LAKOMISLEN. Da sam ju ocjenjivao za rješivost bi dobila 10 bodova, bjelinu 5, PDR 7, a za sve ostalo 5. Za prvoga mjesta nije.
Ponavljamo se, ali neka...makar se držimo teme.
Da, svakom žiriranju se može naći milion zamjerki, tako je bilo i tako će biti. Po mom mišljenju najbolja varijanta je kada se žirira tako da se npr. trojica sastanu uživo i zajdeničgi žiriraju. Takav način žiriranja je najbolji, ali malo je vjerovatna ta mogućnost (sastanak na istom mjestu s dovoljno vremena).Kad ne može tako da žiriramo, možemo kako možemo. Meni kao organizatoru je najvažnije da sam u uvjerenju da sudije rade u najboljoj namjeri, a kako će ocjenjivati manje mi je bitno.
Kriterijumi.
Neke momentare razumijem i složio bih se da su na mjestu, ali dobar dio ne razumijem. Kako mislite da se mogu dati uputstva šta može a šta ne može (u dobru) ukrštenicu/križaljku kada se ni među redakcijama ne može postići konsenzus? Kako? Napisati - Ne može pridjev od 10 slova, ali može od 9?! Odmah će se javiti neko da maše papirom pokazujući kako je u nekom listu objavljeno "to i to" i to je objavio ugledni XY,, a pustio je ugledni urednik ZY.
Zar mislite da bi bilo u redu da neko tamo predsedništvo nekog kluba (pa makar to bio i EKK) propisujući kriterijume UČI ENIGMATE KAKO DA SASTAVLJAJU UKRŠTENICE. Smatram da to nema smisla.
Zamislimo da na nekom pjesničkom konkursu propišu: Prilikom pisanja pjesme treba da rimujete ovako i ovako! Vjerovatno bi taj konkurs u startu bio osuđen na propast.
TENISKI TEREN je s mog gledišta sasvim ispravan pojam. Stariji enigmati su nam pričali da su sintagme dugo bile potpuno zabranjene, da bismo u današnje vrijeme došli do toga da su sintagme (lijepe sintagme) POŽELJNE.
Šta fali teniskom terenu?!
Da je pisalo KLIZAV TEREN, šta bismo kazali?
Govoreći da je TENISKI TEREN za diskvalifikaciju dolazimo na KLIZAV TEREN.
Hvala Slavko, pišeš otvoreno i konkretno.
Evo da pokušam:
- Dobre namjere su super važne, no ipak se podrazumijevaju, a analiziraju se rezultati, traže mogućnosti poboljšanja. Ako smo zadovoljni rezultatima i ne želimo analizu, prijedloge... to treba reći.
- Redakcije, a i organizatori natjecanja, su nezavisni subjekti, određene razlike u kriterijima su razumljive, nije enigmatika egzaktna na način matematike i sl...
- Objava natjecanje može sadržati generalna uputstva koja mogu biti rezultat promišljanja organizatora, dogovora sa članovima žirija, šire diskusije... sa napomenom da će biti diskvalificirani radovi koji sadrže neprihvatljive stvari (opet primjeri), a ostali upitni pojmovi (opet primjeri) će uticati na bodovanje u skladu sa konsenzusom članova žirija o svakom pojmu pojedinačno. Cilj je objektivizirati procjenu prihvatljivosti pojmova koliko god je moguće. Šta je nekad pustio neki urednik nakon raspisa natječaja nema značaja, kriteriji su objavljeni, autor će odlučiti učestvovati ili ne, sve jasno i čisto. Objavljivanje pomenutih detalja u raspisu nije nikakvo učenje enigmata kako da sastavljaju, već pokušaj (dobra namjera o kojoj govoriš) da sve oko natjecanja, a i šire, bude bolje... Teži dio svega je veći rad i prihvatanje određene odgovornosti koja se sadašnjom praksom prebacuje na pojedince u žiriju što je na više načina kontraproduktivno.
- Poređenje pjesništva i enigmatike smo davno komentirali. No, ako treba ponovo – kreiranje generalno je svačija sloboda i to nije sporno. Razlika postoji u kreiranju riječi, sastoji se u tome da naša samokreirana riječ postoji da spasi našu kombinaciju, a pjesnička da doda kvalitet pjesničkoj kreaciji. Bez te moje kreirane riječi moj rad, moja bjelina ili križaljka, ne postoji i mi tu nismo „nevina“ strana. Evo da sad kreiram novu riječ u komentaru to je dijametralno suprotno od istog postupka u mojoj križaljci. Sjetimo se komentara o ciljanom kreiranju besmislica... zaista je tako... Slično je i sa biserima pronađenim na internetu, koristimo ih i podržavamo iz prilično sebičnih interesa, nisu poželjne ni za rješavače ni za enigmatiku generalno. Trebaju nama da dovršimo brže, napravimo nekakvo izbrojivo dostignuće i sl.
- Sam si u posljednjoj rečenici indirektno odgovorio na svoje pitanje iz pretposljednje rečenice. KLIZAV TEREN je prihvatljiva sintagma jer ima preneseno značenje (vidjeti na HJP), dok su teniski, džombav, malen, travnat... spoj epiteta i imenice i, po mom ignorantskom shvatanju (nikad nisam izigravao jezičkog stručnjaka jer to nisam) nisu sintagme. Nisi odgovorio na pitanje mogu li sve vrste terena ako može teniski..., i sve druge teniske stvari ako može teren... Ako mogu onda usmjeravamo križaljke ka onom što su postali rebusi. Treba prihvatiti da je nemoguće producirati bezbroj dobrih rebusa, bezbroj dobrih velikih bjelina i sl. Zatvaranjem svega u okvire naših ambicija i uzajamnih pohvaljivanja sužavamo i snižavamo mnogo toga.
Ponavljanje je sveprisutno, naša je čaša vode i bura u njoj prilično skromna..., fildžan kojem se ukazuje dno i s njim predvidiva budućnost. Treba doliti dobre volje i smirujući sadržaj.
Otklizavanje od fokusa nije bilo zločesto ni uvredljivo ni za koga, lako za oprostiti... opraštali smo mnogo teže stvari, tako treba :)
Prvo šta se dobije na internetu kada se ukuca TENISKI TEREN dobije se vikipedija:
Тениски терен
Тенис се игра на тениском терену — на чврстој подлози, са ниском мрежом на средини терена.
Тенис се игра на равној подлози, обично на трави, шљаци или бетону (тврди терен). Терен је дугачак 23,77 m и широк 8,23 m, за игру један на један, или 10,97 m за игру парова (дубл). Мрежа се протеже преко целе ширине терена и дели га на два дела. Висока је 107 cm на крајевима и 91,4 cm на средини терена.
Da, vikipedija nije pouzdan izvor, ali garantujem da se može naći milion potvrda u rječnicima. Pri ruci mi je Rječnih stranih reči (klajn-Šipka) i tamo zaista pod TENISKI nema TENISKI TEREN, ali zamislite ima TENISKI ZOD (zid na kome se vježba lupanje loptice) i TENISKI TOP - mašina koja izbacuje loptice. Ako ovo dvoje ima zapisano (uz opštepoznati TENISKI LAKAT) ne mogu da vjerujem da sumnjamo u ispravnost TENISKOG TERENA.
Slavko, što misliš da opis TENISKI TEREN opravdamo (i osuvremenimo) s npr.: poprište aktera "bijelog sporta" ili (rizičnije)-poprište širenja pandemije preko loptice. Naravno, drugi opis ne stane u svaku skandinavku.
Nije problem u pronalaženju potvrde, pogotovo za tako često korišten termin... Problem, odnosno pitanje, je o generalnojh logici kojom se rukovodimo u našem zanatu. Ima li, recimo, razlike između TENISKI TEREN i TENISKI LAKAT, jedno je savršeno poznati termin za sva mjesta gdje se igra tenis a drugo medicinski termin, dijagnoza, vrlo specifična povreda dijela ruke. Savršeno je poznato i lako naći i tenisku lopticu, teniski meč... ponavljam - može li sve to u križaljku, zašto ne odgovoriš na to jednostavno pitanje. Može li i travnati teren (i to ćemo lako naći)? Jasno je da će biti sivih zona (evo HJP nema teniski lakat kao sintagmu, pominje ga), zato predlažem(o) komunikaciju unutar žirija. Ako bi svi rekli da je teniski teren savršeno OK ja bih prihvatio, pokušao bih da ne utiče na onaj drugi, subjektivni, dio mog procesa ocjenjivanja. Nismo ovdje da se ubjeđujemo, pametujemo, dokazujemo i išta slično već da vidimo ima li načina da, na osnovu konkretnog svježeg iskustva, možda smislimo neka unapređenja. Ako mislimo da je najbolje najjednostavnije, kako član žirija osjeća i nekritičko potvrđivanje na internetu... sve je u redu, neće ništa veliko propasti ako se nastavi tako. Meni je sve ovo oko natjecanja povelik posao ali i dobar osjećaj, no ova komponenta ga bitno kvari.
Prostor na kome je Nole kao riba u vodi :)
Mjesto "obračuna" Rafe i Noleta :)
Ili sam ja ove godine snizio kriterijume ili su ih drugi članovi žirija povećali ili je nešto treće po srijedi, tek – moram primijetiti – veliki je broj radova na ovom konkursu koji su od mene dobili najvišu ocjenu. Tako i ovaj. E sada ja tu svoju ocjenu moram braniti. 😊 Ne moram, naravno, ali smatram da je u redu da je obrazložim, zbog svih: takmičara, organizatora, drugih ocjenjivača, neučesnika koji ovo prate i, na kraju krajeva, sebe samoga. Ujedno se izvinjavam autorima čije radove nisam ili neću stići propratiti komentarom zbog prezauzetosti drugim obavezama i, kako mi se čini, gubljenja smisla komentarisanja nekoliko dana nakon objave na blogu.
Pomenuo sam u komentaru kod pobjedničkog rada, ali nisam naveo decidnu brojku, pa da ponovim: bilo je pet radova kojima sam kasnijim upoređivanjem povećao prethodnu datu ocjenu. Ovo je jedan od njih. Prvo sam ga ocjenio sa 8, a poslije sam mu dao 9. Zbog čega? Između ostalog (Nećete vjerovati, ne šalim se!), i zbog ovog pridjeva LAKOMISLEN. Već vidim kako se nekima diže kosa na glavi, pa da to malo obrazložim.
U drugoj fazi žiriranja, da je tako nazovem, upoređivao sam radove sa istom i za jedan višom ocjenom. Inače, na konkursu je bilo dosta jako sličnih radova, a ovom je po mnogo čemu bio sličan, kako se nakon objave rezultata ispostavilo, rad Petra Jovoviča sa osvojenih 41 poen. Oba autora su imala istu ambiciju, koju je autor ovog rada objasnio u gornjem komentaru: u rubnim kolonama po tri 10-ke sa svake strane, povezane 12-icom u prvom i zadnjem redu. Obojica su uspjela pronaći takve pojmove i posložiti ih tako da su dobili radove ujednačenog kvaliteta i sa po 10 crnih polja. Kada sam ta dva rada upoređivao sa onima kojima sam dao 9, zaključio sam da ovom mogu povećati ocjenu, a Petrovom ne mogu.
U oba rada se našao po jedan desetoslovni pridjev. Prema pridjevima, inače, imam rano usvojenu averziju i izbjegavam ih, ako ikako mogu u svojim radovima, ali sam vremenom shvatio da sam to prihvatio bez valjane argumentacije, ako hoćete i bez realne potrebe. Slično je i sa glagolima. Zato pri ocjenjivanju zažmirim na racionalnu upotrebu te dvije vrste riječi, pogotovo ako se radi o kraćim i strukturno lijepim pojmovima. Iako nije kratak, pridjev LAKOMISLEN je (po mom osjećaju za jezik) lijepa riječ, pogotovo ako mu je suprotstavljen pridjev ANATEMISAN iz upoređujućeg rada. Tako je ovaj rad dobio minus manje i popeo se stepenicu više.
Teniskog terena što se tiče, nisam ni pomislio da bi ta sintagma mogla biti sporna.
Svaki rad sa bjelinom, a i ovaj je takav, jer 3 x 10 = 5 x 6, a ovaj ima 2 x 3 x 10, mora platiti cijenu te bjeline, pogotovo na ovako male likove. Kako je to ovaj platio već je dovoljno rečeno. Nisam sklon, ako baš ne moram, tražiti greške i insistirati na njima. Cijenim ambiciju. A ambicije je i te kako bilo, i kod ovog, i kod Petrovog, i kod većine radova drugih autora. Već sam rekao, ali ću ponoviti, da je ove godine na ovom konkursu bilo neočekivano mnogo ambicioznih i kvalitetnih ukrštenica i da su njihovi autori, sasvim neočikavano, značajno podigli rejting ovog konkursa. Jedan od njih je i Nedjeljko Nedić. Čestitam!
ČO, EN i AN su tri dvoslova, a ne dva. Teniske linije i teniske majice su buduće sintagme ali ne u listu koji spominje Željko. Željko
Da, to je to - trebamo odgovoriti na pitanje, kako ćemo povući crtu između terena, mreže, linije, sezone, odnosno kako ćemo procesirati pojam koji je za većinu nekakav granični slučaj, dozvoljam da sam ja prestrog i sl... ali proces je nezaobilazno pitanje, ovo po osjećaju je negacija procesa, zašto ne, može i tako.
Kako je na ovom natječaju bilo ugodno iznenađenje vidjeti velik broj kvalitetnih i ambicioznih križaljki, kako otprilike reče Radoja, dodat ću, ako mene uopće itko doživljava ozbiljno (malo pokušaja šale),bilo je i vidljivog napretka kod kritičara u odnosu na prošli EDL. Osobito zapažam mekši stav zadnja, recimo dva dana. Pretpostavljam da je razlog tome kultura i pismenost spomenutih. Rekao bih da to neće nužno doprinijeti enigmatici u ovom našem malom dijelu svemira, ali će svakako učiniti doprinos da se "odljev mozgova"...ili možda "mozaka" s ovog svima nama dragog i potrebitog bloga nastavi.
Šokiran sam diskusijom o teniskom terenu.
Paradoksalno, nije bilo rasprave ni o ljutoj čorbi, ni o maloj prednosti iz najbolje plasiranih radova, ali zato dolazimo u potpuno nenormalnu situaciju da čitamo svačija kilometarska lupetanja o tome šta može i treba, a šta valja metnuti na crnu listu.
Ja inače poslovično preskačem logoroične eseje nekih komentatora jer to godinama ovde piči kao na pokretnoj traci, u obrocima koje je nemoguće svariti, a uvek je pod znakom pitanja da li takvi mislioci uopšte znaju šta pišu ili pišu da bi videli šta misle... ili možda pišu da bi im neko drugi protumačio šta znače te njihove nebuloze sa kritičnim ciljnim predstavama.
Za promenu, predlažem da se otvori debata o sumnjivom pojmu velika droplja. Treba dobro ispitati da li postoji validan izvor za taj opskurni pojam ili je to samo Bovanova izmišljotina, pa onda redom: stavovi eminentnih urednika, impresionički osvrti na slučaj i, naravno, provera na HJP - u jer ako nešto tamo ne piše to je kao da ne postoji.
Elem, Nedjeljkov rad je solidan, sa nekoliko rđavih detalja.
I uzgred, autor je gore odvalio jednu glupost koja zahteva urgentnu reakciju (a on inače u formi tvrdnji vrlo često iznosi svoje površne pretpostavke), te reče: "pridjevi u svim rodovima u srpskoj su enigmatici dozvoljeni pa sam uvrstio LAKOMISLEN". To, jamačno, nije tačno. Ne znam odakle potiče ova nesuvisla informacija, ko je to rekao i ko je dozvolio (osim ako Nedjeljko pod "srpskom enigmatikom" ne prodrazumeva samo jedan underground blog pod tim imenom)?!
Ispravak mojega lapsusa iz komentara u 01:44. Ispravno je "..NE nastavi"
Ispričavam se kolegama koji su pročitali prvotni komentar.
Ето тако; што би наш народ реко - ајде попе буди чоек!
Miloše, koji bi bio najbliži prijevod tvog teksta?
Umjesto ATENIČANIN moglo je AMERIČANIN (kod Isidore Sekulić) ili AMALEČANIN (iz Biblije).
Jovane, pronašavši ta dva pojma (Američanin i Amalečanin) uvelike si popravio ovu već sasvim solidnu križaljku. Bravo!
Namjerno sam uvrstio ATENICA jer je to mjesto u Srbiji, ali i arheološko nalazište.
TENISKI TEREN je posve normalan izraz i ne znam što tu treba pojašnjavati. Ako ga nema u rječnicima to ništa ne znači.
Nedjeljko, naravno da je normalan izraz. Nekad sintagme nismo imali nikako, sad ih imamo, sutra ćemo možda imati nešto što sad nemamo... sve je stvar kriterija koji su rezultat individualnih odluka urednika ili organizatora natjecanja. Kriteriji su, očito, različiti, natjecanja su nam, očito, važna... nije li logično popričati o tome s malko dobre volje. Pokušah, ne znam bolje. Nema odustajanja,
U Slavkom prilogu s vikipedije u prvoj rečenice nalaze se još tri slične "sintagme": čvrsta podloga, niska mreža i sredina terena. Pa izvolite... I da, teniski lakat, teniski zid i teniski top su s razlogom zapisane sintagme. Na teniskim turnirima se igra na terenu br. 1, terenu br. 2 itd. Nikada se ne kaže da Đoković igra na teniskom terenu. Željko
"Željko Jozić је рекао...
Jovane, pronašavši ta dva pojma (Američanin i Amalečanin) uvelike si popravio ovu već sasvim solidnu križaljku. Bravo!"
Nedjeljko je postavio odličan "kostur" u svom stilu. Dvanaestoslovke u prvom i 10. redu, desetoslovke u prva tri i posljednja tri stupca. Nije, međutim, našao baš najbolje rješenje da ih poveže u cjelinu. To se može uraditi s jednim crnim poljem manje i bez dvoslova u sredini. Šaljem blogogazdi "popravljenu" kombinaciju.
Hajde da izbičujemo Nedjeljka što se usudio da uvrsti TENISKI TEREN, a onda žestoko išibamo i Slavka jer je pustio ovaj krajnje čudan i potpuno nepoznat pojam! Možda bi to vaspitno uticalo na sve ostale koji bi se drznuli da probaju da u MOZAIČKU ukrštenicu uvrste još kakav opskuran pojam. Članove žirija nećemo šibati, samo ćemo ih pogledati ispod obrva prijetećim pogledom.
Vjerujem da se slučajni čitalac ovih naših opservacija o pojmu čije ime ne smijem ni pomenuti, sada krsti i lijevom i desnom rukom, a sprema se da se izuje i prekrsti se i nogom. (Danas u Kikindi u ćaskanju bilo je više pokušaja spajanja tri prsta uz uzvik "vo imja oca"!).
Duhovito ili ne, nećemo nikog šibati ni zbog izbjegavanja odgovora na jednostavno pitanje - može li teniska mreža, teniska sezona, teniski meč ..., pa može li travnati teren, rukometni teren, džombav teren... Ako može zašto može, ako ne može zašto ne može.
Ako ima pitanja za mene rado ću odgovoriti, ne zamjerim ako mi date razumno ograničenje u broju riječi. Ovo previše liči na dijalog političara i slične komunikacijske trikove. Ako nećemo odgovarati s nešto dobre volje čemu dijalog?
Ne izbjegavam odgovor ni na kakvo pitanje. Samo ne znam šta je pitanje.
Ako je pitanje: Da li bih uvrstio u ukrštenicu TENISKI TEREN?...onda je moj odgovor BIH a da ne trepnem.
Zašto?
Zato što je to ko "dobar dan".
Ako je pitanje: Da li razumijem što neko misli da TENISKI TEREN u ukrštenicu/križaljku koju on uređuje, ne može?...moj odgovor je DA, razumijem jer je to njegovo pravo kao urednika, ali smatram da je to veliko pretjerivanje.
Hajde da napravimo test. Neka se ova ukrštenica ponudi rješavačima i postavi im se pitanje: Koji vam je najčudniji pojam u ovoj ukrštenici. Garantujem da to neće biti ni dvadeseti pojam po redu. Stoga rekoh da je to naše tupljenje osuđeno na propast i od oštrenja nema ič.
Primetio sam da na HJP - u nije evidentiranni TENISKI KLUB, pa bih pitao nekog merodavnog, po mogućstvu diplomiranog kruciverbalistu da li mi, nebrazovani autori sa zakržljalim smislom za diskriminaciju sintagmi, možemo da nastavimo da korisimo taj sumnjivi spoj ili bi ipak trebalo da se obratimo Vijeću za jezokoslovlje i da zatražimo pismenu dozvolu za upotrebu?
I uz to, nešto razmišljam... možda se u hrvatskom kolokvalnu "teniski teren" nije zakopitio kao kod nas, te stoga to nije zvuči iskonstruisano, a samim tim nije stigao ni do Svetog pisma HJP - a. U većim gradovima u Srbiji, pak, odavno postoje prostori koji nemaju drugo ime osim "teniski tereni".
Usput, Ateničani(n) je sasvim uobičajen pojam u ukrštenicama i nema potrebe zamenjivati ga nerasporostanjenim Američanima i biblijskim Amalečanima, jer u toj Atenici kod Čačka - verovali ili ne - postoje živi i zdravi ljudi koji se zovu Ateničani (istina, nisu registrovani na HJP - u, ali pisaćemo nadležnima ako treba). Možda ne bi bilo prikladno koristiti tu reč u križaljkama, a logički argument za proterivanje iz ukrštenica ne postoji.
Ovako se reklamira TENISKI CENTAR (Može li "TENISKI CENTAR"?) Novaka Đokovića:
Teniski centar Novak nudi u svom kompleksu 14 terena, 11 vrhunskih šljakastih terena, gde imamo i jedan manji teniski teren za decu, kao i 3 betonska terena, bazirana po US open podlozi.
Od samog otvaranja centra tereni su uvek bili glavna stavka, samim time su tereni urađeni od najkvalitetnije šljake, po kriterijumu terena na kojima se održavaju turniri u Rimu i Monte Carlu.
Dakle, ako ne može TENISKI TEREN, može li MANJI TENISKI TEREN?
Pozdrav. Odoh na spavanje jer sam danas imao sadržajan dan. Čitaću nastavak komentara sutra. Možda!
Slavko, možda je ovo neki novi stil duhovitosti koji ja ne razmijem... druge opcije neću razmatrati ni u glavi.
Dakle, kažeš "...Samo ne znam šta je pitanje...". Pogledaj gore, prvi pasus mog komentara. Da ima ovdje mogućnost crtanja nacrtao bih, boldirao, obojio... ali nema... Odgovori ako želiš, svejedno je.
Odustajem od planiranog kandidiranja za šefa svih natječaja, srdačan pozdrav svima :)
Oprostite ali moji komentari nisu bili ni protiv dragog Nedjeljka, niti protiv ovog bloga, niti protiv vječite svađalice Slavka, ni protiv akademika Markovića, već protiv konstantnog zagađivanja križaljki u kojima se trebaju križati riječi, a ne neki nadomjesci za bjeline. Žao mi je i Hajre i njegovog uzaludnog truda, Ovo je moj zadnji komentar i zadnji pogled na vaš blog. Zbogom, Željko
Ma nije uzaludno Željko. Odradio sam ozbiljno žiriranje koje obećah, dobar osjećaj. Očekivao sam da se desi razmjena mišljenja, da možda bude novih ideja, saznanja... toliko se desilo. Neslaganje, nerazumijevanje, reakcije... su dio našeg konteksta... detalji nisu važni, pozitivno pamtimo... idemo dalje bez medalje. Hvala na komentarima i razumijevanju.
Nezavisno od TENISKOG TERENA, gledajući ovu ukrštenicu, sve mi se činilo da bi se centralni deo rada mogao nekako popraviti. I videh taj pojam od osam slova - DON KIHOT. Dakle izgubio bi se dvoslov ČO, BIO postao BION, NADOĆI se menja u POMOĆI, crno slovo se pomera na M, pa bi onda bio AKI. Onda bi ALIBABA bio ORIZABA, NOEL u NOAR i BIDE bi morao biti ZIME.
Naravno uvek se vidi bolje sa strane.
Lozničanin
Već je pronađena bolja verzija Nedjeljkove ukrštenice, ali je ostala skrivena na ovom blogu: EDL 2022.
Постави коментар